Zahtjev MUP-u za promjenu prakse u radu policije

U sklopu projekta “Prometna sigurnost po mjeri svih” napravili smo analizu prometnih nesreća u kojima su sudjelovali biciklisti u 5 hrvatskih gradova, Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Vukovaru. Rezultati analize temelje se na podacima dostavljenim od nadležnih policijskih uprava i to: Policijske uprave zagrebačke, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske uprave osječko-baranjske i Policijske uprave vukovarsko-srijemske. Osim ukupnog broja nesreća, prikupljeni su podaci o broju poginulih i broju ozlijeđenih biciklista, a traženi su i podaci o broju provedenih represivnih akcija za svaku od navedenih godina.

Represivne akcije koje se provode u analiziranim gradovima ne uspijevaju zaustaviti trend porasta broja nesreća pa je u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, 2021. godine je zabilježen veći broj nesreća nego u predpandemijskoj 2019. godini.
Dodatnom analizom, višegodišnjim kontinuiranim praćenjem represivnih aktivnosti, primjetno je da razlog izostanka učinka akcija, koje se provode od strane policije, leži i u pogrešno usmjerenom djelovanju, o čemu smo ranije pisali ovdje, koje je usmjereno prema biciklistima koji čine beznačajne prekršaje, kod kojih su posljedice neznatne i ne zahtijevaju osudu kroz izricanje kazne, o čemu smo također pisali ovdje.

Do sada nikakva reakcija ili pomaci nisu postignuti!

Još jedan primjer trošenja resursa, financijskih i ljudskih, je i podnošenje optužnih prijedloga protiv biciklista koji padaju s bicikla i ozlijede se, a da pritom ne ugroze druge sudionike u prometu: “Vozači bicikla često ostanu zatečeni i neugodno iznenađeni kada u ovakvim slučajevima, u kojima su sami skrivili pad s bicikla i ozlijedili se, dobiju još i kaznu za izazivanje prometne nesreće. S gledišta zakonodavca, to se smatra prometnom nesrećom, bez obzira je li netko sletio autom ili biciklom s ceste, čak i ako je samo nastala materijalna šteta, a posebice ako se pri tome još i ozlijedio.” (izvor)

Besmisleno je postupanje policije u ovakvim slučajevima, gdje ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a posljedice prekršaja biciklista pogađaju tako da je njegovo kažnjavanje nepotrebno s obzirom na to da se nalazi u bolnici, a drugih oštećenika, kojima je potrebna nadoknada štete, nema. Prekršajni sud u Osijeku donio je presudu kojom se biciklisticu oslobodilo optužbe: “Iz navedenog je evidentno (…) nije ugrozila druge sudionike u prometu, već samo sebe obzirom da nema podataka da bi njezinim postupanjem bio ugrožen i NN vozač bicikla. Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je stupanj ugrožavanja i povrede javnog poretka u konkretnom slučaju neznatan, te nema potrebe da počinitelj bude kažnjen, zbog čega su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta beznačajnog prekršaja.” (izvor)

Općinski sud u Zagrebu se također referirao na navedenu presudu: “U ovom se predmetu okrivljenicu tereti za, u biti, isto postupanje-nepropisno upravljanje biciklom, zbog čega je došlo do pada u kojem je bila ozlijeđena, a ne proizlazi da bi svojim, nepropisnim i kažnjivim postupanjem nekoga ugrozila, to Sud nalazi da se trebaju primijeniti odredbe čl.24a Prekršajnog zakona, zbog čega je okr. oslobođena od optužbe.”

Zbog svega navedenog, uputili smo dopis Ministarstvu unutarnjih poslova u kojem se snažno zalažemo za promjenu prakse u radu policije te predložili sljedeće:
1.     Primjena članka 24a. Prekršajnog zakona (beznačajan prekršaj) u slučajevima kada se radi o padu vozača bicikla prilikom kojeg nije došlo do materijalne štete ili ozljeda drugih sudionika u prometu.
2.     Primjena članka 24a. Prekršajnog zakona (beznačajan prekršaj) u slučajevima kada vozač bicikla krši članak 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a pritom ne ugrožava druge sudionike u prometu.
3.     Usmjeravanje represivnog djelovanja policije na prekršaje vozača bicikala koji nisu propisno osvijetljeni noću i u uvjetima smanjene vidljivosti.

 

Analiza i dokument izrađeni su u sklopu projekta “Prometna sigurnost po mjeri svih”, koji je podržan s 14.411,08 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.

Previous articleAžurirali smo priručnik za građane “Prometna sigurnost po mjeri svih”
Next articleOgraničenje brzine na 30km/h u hrvatskim gradovima – san ili realnost?