Prometna nesreća u Zagrebu s dva izgubljena života

    Stravična nesreća u nedjelju 20. lipnja 2021. na Zagrebačkoj aveniji, u kojoj su živote na licu mjesta izgubili vozač motocikla i vozač bicikla, izazvala je brojne reakcije javnosti i prometne struke (HRT Vijesti).

    Nastavno na izjave pojedinih prometnih stručnjaka o obvezama biciklista u prometu u medijima, iznosimo svoj komentar:

    Udruga Sindikat biciklista već 10 godina sustavno zagovara korištenje bicikla kao zdravog, efikasnog i odgovornog načina kretanja te razvoj prometne kulture solidarnosti i uvažavanja. U svom radu okupljamo stručnjake iz raznih područja, umreženi smo s organizacijama u EU i svijetu i nastojimo aktivno surađivati sa svim relevantnim subjektima u Hrvatskoj.

    Osim što se kao udruga zalažemo za podizanje kvalitete i jasnoće zakona koji reguliraju biciklistički promet, smatramo da je izuzetno važno raditi na povećanju znanja i svijesti kod svih sudionika u prometu. Tu vidimo značajnu ulogu prometnih stručnjaka i medija, stoga smo zatražili ispravak nekoliko netočnih navoda u objavljenom članku na portalu Index:

    1)Treba pojačati kontrole pješaka i biciklista na pješačkim prijelazima, posebice na zabranjene prelaske preko crvenog svjetla, korištenje mobitela i slušalica te vožnju umjesto guranja bicikala.”  Iako mnogi ljudi pa čak i prometni autoriteti smatraju da biciklisti u nekim situacijama trebaju gurati bicikl, to jednostavno nije točno. Takva odredba ne postoji niti u jednom zakonu. Zakon o sigurnosti prometa na cestama kaže da bicikl treba voziti po biciklističkoj stazi ili traci, a ukoliko ona ne postoji onda što bliže desnom rubu kolnika. U apsurdno izvedenoj infrastrukturi, uglavnom u Zagrebu, gdje često biciklistička staza nestaje na svakom raskrižju, biciklist bi trebao, poštujući zakon, raskrižje proći po kolničkoj traci. Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi nalaže da se mora osigurati kontinuitet biciklističkog prometa, što znači uredno izveden prijelaz sa staze na kolnik i obratno. Dakle, nije problem u nejasnoćama u propisima i zakonima – oni su u tom pogledu vrlo jasni, ali se ignoriraju i 5 godina nakon donošenja pravilnika, a sudionici u prometu su prepušteni sebi da se nekako snađu u tom kaosu.

    2) Prema ZSPC i Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi, bicikli trebaju voziti po obilježenim biciklističkim prijelazima preko kolnika – oni su zato i označeni. Štoviše, jasno je definirano da bicikli na tim prijelazima imaju prednost u odnosu na vozila koja voze po kolniku i koja im sijeku put (prilikom skretanja iz istog pravca ili iz sporedne ulice). Nije jasno porijeklo urbane legende da bicikl ne bi smio voziti na biciklističkom prijelazu preko kolnika, a naročito ne znamo objasniti tih nekoliko apsurdnih sudskih praksi, za koje i mi znamo da postoje.

    3) Ideja o uvođenju striktne odredbe da se biciklist na svakom raskrižju treba pretvoriti u pješaka i vratiti u biciklista je apsurdna i pripada prošlom stoljeću, kad se sve podređivalo automobilskom prometu. Suvremeni europski gradovi potiču razvoj pješačenja, javnog prijevoza i biciklističkog prometa, a smanjenje individualnog motoriziranog prometa, s ciljem povećanja održivosti, zdravlja i općenito kvalitete života u gradovima. Propis koji bi na ovakav način diskriminirao biciklistički promet, a pogodovao motoriziranom prometu i odgovornost za sigurnost prebacio na ranjiviju skupinu, ne postoji nigdje u suvremenom svijetu. Vjerujemo da ni Hrvatska neće postati najgori redikulozan primjer za muzej “prometa” iz 1970.-ih.

     Opasno je sudjelovati u prometu u situaciji kad ljudi ne poznaju propise i svatko “zna” nešto drugo. Uz probleme neodgovornih obijesnih vozača s početka članka, “vožnja na pamet” je također značajan faktor zbog kojeg je Hrvatska po broju poginulih u prometu na dnu tablice EU država.