Oslobođena Masarykova!

Kako izgleda kad se jedna ulica oduzme automobilima i barem privremeno preda biciklistima i pješacima pokazali smo u Sindikatu biciklista na Dan bez automobila 22.9. u Zagrebu. Pozvali smo sve velike i male Zagrepčane, sa pedalama ili bez, da se pridružže akciji „Kritična MASArykova“. Kroz uspostavljenu privremenu pješačko-biciklističku zonu procirkuliralo je u par sati par tisuća ljudi.

Često se govori da se pješaci ne znaju ponašati u prometu, da ne poštuju biciklističke staze. Barem jednako često se govori da se biciklisti voze kao muhe bez glave, ne obazirući se da druge sudionike u prometu. Iako je i jedno i drugo (pre)često točno, ovom akcijom htjeli smo pokazati da je problem manje u prometnoj kulturi nego da se više radi o prometnoj infrastrukturi.Jednostavno rečeno, ako imate malo prostora sukobi su neizbježžni; ako pješacima i biciklistima date prostor, infrastrukturu, kultura će se stvoriti sama od sebe. Iako se na Masarykovoj ulici, kad njome prolaze automobili, sukobi pješaka i biciklista stalno dešavaju jer se biciklisti u strahu od automobila miču na preuzak pločnik, tog dana se niti jedna nezgoda niti jedna neugodna situacija nisu dogodile.

Osim što osiguravanje prostora smanjuje sukob među biciklistima i pješacima, micanje automobila iz ulice omogućuje sve one stvari koje smo zaboravili da se mogu raditi na njima. Tako smo u oslobođenoj Masarykovoj igrali badminton, djeca su crtala po podu i igrala školicu, popravljali smo bicikle, svirali bubnjeve, a pravi hit bio je i turnir u bridžžu. Ponosni smo jer smo napravili pravi piknik za tisuće ljudi u ulici u kojoj se tako što do nedavno nije moglo zamisliti.

U drugim sjevernijim i zapadnijim gradovima, već je odavno prepoznata potreba da se gradovi vrate ljudima. Ne vjerujemo da nam uzori moraju biti negdje gore lijevo na karti, ali vjerujemo da se ovakvi gradovi kakvi sada jesu mogu i trebaju transformirati u mjesta ugodna za žživot. Kad budemo opet mogli udisati svježži zrak, kad ne budemo gubili vrijeme i žživce u gužžvama, kad se djeca budu mogla igrati ispred svojih zgrada, znat ćemo da smo uspjeli. Do tada nas čeka još puno akcija…

Previous articlePridružite nam se na Kritičnoj MASArykovoj
Next articleTulum – uDOMi Sindikat biciklista