U petak 15.12.2017. održan je okrugli stol na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu (FPZ) na temu “Smart City” na kojem su se pojavili predstavnici Grada Zagreba, s gospođom Sanjom Jerković na čelu te niz profesora FPZ-a, prometnih stručnjaka iz Hrvatske i susjednih zemalja, sve zajedno oko 60-ak ljudi.
Pri dolasku pred zgradu fakulteta, zatekao nas je prizor zanimljiv koliko i sramotan: jedan automobil parkiran na dijelu kolnika izričito označenom kao zabranjenom za parkiranje, a drugi automobil na valjda tri koraka od samog ulaza u zgradu, na niti metar od pješačkog prijelaza, umjesto zakonskih 5 ili više metara. Između njih su dvije “spirale”, dva neupotrebljiva parkirališta teoretski namijenjena šačici bicikala, a o čijoj upotrebljivosti jasno svjedoče dva bicikla vezana na ogradu pred njih. Da bi slika bila potpuna, jedan od bicikala na ogradi je iz voznog parka Grada Zagreba i ponosno nosi njegovu naljepnicu na okviru! Jedini bicikl vezan na stalke bio je naš, a i on je vezan improvizirano, na način na koji to stalcima nije predviđeno. Izgleda da je taj prizor bio dobar nagovještaj onoga što ćemo zateći na okruglom stolu, ali idemo redom…
S obzirom na pozvane sudionike i publiku, odlučili smo se odazvati ljubaznom pozivu organizatora i doći barem na dio rezerviran za raspravu, jer nismo bili u prilici popratiti cijeli program. Kako nam iskustvo govori da je na domaćim skupovima o prometu propitivanje uloge automobila u najmanju ruku nepristojno, ako ne već tabu, htjeli smo da se čuje i naš glas i htjeli smo odgovore na neka pitanja pa smo krenuli ovako nekako:
“Pričamo ovdje o ‘pametnim gradovima’, prikupljanju podataka, bazama podataka i njihovoj integraciji, ali to nije glavni problem Grada Zagreba. Postoje jednostavni problemi za koje ne treba visoka tehnologija da ih se riješi. Primjerice, u biciklističkom prometu, barem 95% biciklističkih staza je nepropisno, uvijek je bilo nepropisno i bit će [nepropisno] i po novom Pravilniku. Nema nikakvih naznaka da [Grad Zagreb] to namjerava riješiti: nepropisni radijusi skretanja, širine, signalizacija, prepreke itd.
To je za uvod, a glavni problem je naravno automobilski promet. Još uvijek se na prometnim skupovima vrlo rijetko čuje da netko upre u automobilski promet kao problem – kao što se to nije moglo čuti na nedavnom MUP-ovom skupu – da broj automobila treba smanjiti i da treba smanjiti njihovu brzinu da bi promet bio sigurniji, da bi bilo manje zagađenja zraka itd.”
Činilo se da je dijelu sudionika postalo pomalo neugodno (možda zato što se netko usudi prozivati lokalnu vlast ili zato što se dovodi u pitanje ono što se ne smije – nedodirljivi automobil…), a onda je gospođa Jerković iz Grada Zagreba reagirala i rekla pričamo da kao da nismo slušali njeno ranije izlaganje pa smo nastavili:
“Ispričavamo se, nismo bili na jutrošnjem predavanju zbog drugih obaveza, ali riječi nisu bitne: bitno je da je u proteklih 18 godina udio automobilskog prometa narastao s 35% na 50-70%, ovisno o izvoru: to je objektivna stvarnost. Lijepe riječi i prezentacije to ne mijenjaju. Godišnje pod kotačima automobila u Zagrebu gine nekoliko desetaka ljudi: to je naša stvarnost. Ono što hoćemo reći jest da je pred desetak godina Beč naveo kao svoj cilj 2010. spustiti udio prometovanja automobilima na 25%, a u Zagrebu je oko 60% i raste; Graz ima 85% svojih prometnica u zonama 30, a Zagreb nema ni 1%, kao što nema ni legalne biciklističke staze itd. Nemamo iluzija da će postojeća gradska uprava poduzeti išta po tom pitanju jer je za to [već] imala dovoljno vremena, ali tražimo da se predstavnici Grada Zagreba očituju pred ovim stručnim skupom i kažu zašto su to učinili.”
Na to se moglo čuti još nekoliko pogrešnih i promašenih komentara jednog prisutnog stručnjaka koji je rekao da postoje zone 30 u Kranjčevićevoj i u Gajevoj: pogrešnih jer u tim ulicama nije zona 30, nego je preporučena brzina 30, a dozvoljena 50, a promašenih jer i da postoje dvije ulice u kojima postoji ograničenje 30, to ne mijenja na stvari da u Zagrebu ni 1% od njegovih 2500 km ulica nije obuhvaćeno zonama 30. Pa se oglasila i gospođa Jerković iz Grada Zagreba.
Ustvrdila je da je problem složen, ali rješiv (s čime se slažemo) te da se i u najsloženijim dijelovima grada kakav je npr. Donji Grad već radi na izmještanju prometa u mirovanju te na uvođenju zona smirenog prometa. Nastavila je s opaskom da to nisu problemi koji se rješavaju preko noći i da treba imati na umu strašan depopulacijski trend u Donjem Gradu (20% stanovništva u 10 godina) koji prijeti da od Donjeg Grada ostane tek puki tematski park, kulise, uzrok čega je (po njenom mišljenju) i to što nemaju gdje parkirati svoja 2 automobila po domu, kao i otežani promet. Dodala je da će trebati i neko vrijeme da se promijeni ta svijest, ali na žalost nije pojasnila u kojem smislu.
” Rekla je da će 2020. godine Hrvatska predsjedati EU-om i da je Grad Zagreb već u razgovorima s MPPI-jem i HŽ-om oko toga kako taj povod i priliku iskoristiti za popraviti prometno stanje u Zagrebu, a zaključila je složivši se s nama (iako uopće nismo spominjali neiskorištene mogućnosti biciklističkog prometa!) da Grad Zagreb ima zemljopisne preduvjete za puno bolje korištenje biciklističkog prometa te ustvrdila da Grad Zagreb na tome uistinu i radi.
Činilo se da je tu stala pa smo pitali kako u svom dugom odgovoru ni riječ nije rekla o prošlosti, nego samo o lijepim planovima u budućnosti, na što je gospođa Jerković odgovorila da o prošlosti ne može pričati jer je tek godinu dana na dužnosti u Gradu Zagrebu. Time je događaj manje-više završio.
—
Drago nam je da je bilo lijepih predavanja u dijelu događaja kojem na žalost nismo prisustvovali, da se pričalo o primjeni suvremenih tehnologija u upravljanju prometom kako bi se bolje iskoristila postojeća infrastruktura, da se razmjenjivalo iskustva o lakoj željeznici kao ključnom prometnom podsustavu za gradski promet. Svaki takav iskorak na terenu ćemo podržati i pohvaliti: dapače, voljeli bismo da da to imamo prilike češće učiniti.
Međutim, mi kao građani smijemo i moramo tražiti od lokalne (i svake) vlasti da nam polaže račune. Iznijeli smo činjenice o jednostavno groznim rezultatima u upravljanju prometom – automobilski promet skočio s jedne na dvije trećine udjela, gotovo nepostojeće zone 30, 95% biciklističkih staza trajno nepropisno – i nisu osporili ni riječi optužbi. Tražili smo da se očituju po tim pitanjima pred okupljenom stručnom javnošću, nisu se niti jednom riječju osvrnuli na takve rezultate, njihove uzroke, razloge ni krivce. Smije li gospođa Jerković – ni manje, ni više nego pročelnica Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada – izjaviti kako za nju povijest počinje prije godinu dana, kad se ona zaposlila u Gradu? Stajalište je Grada Zagreba da stanovnike Donjeg Grada iz kvarta tjera to što nemaju po dva parkirna mjesta po stanu, a ne npr. zaglušujuća buka i smrad prometa te masovno zaparkirane ulice u kojima se parkira tko hoće, a ne samo stanari. Taj isti Grad Zagreb sve ove godine se oglušuje na želje stanovnika koji bi vrlo rado vidjeli zone 30 u Donjem gradu, koji bi širili pješačke zone daleko brže i šire nego sramežljivi koraci na Europskom trgu i Teslinoj itd. Taj isti Grad dozvolio je garažu u Varšavskoj, tako da je uslijed tisuća automobila dnevno koji tamo kolaju ulica grozno, bučno, nagurano mjesto u kojoj nema mjesta za to da dvoje roditelja pločnikom vodi dijete među sobom. Jer treba imati tri trake za automobile. Grad Zagreb, čuli smo, treba izlike i posebne prilike – Expo, predsjedanje Europskom unijom, neko dobro suđenje ili olimpijske igre – da bih krenuo uređivati promet u gradu. A ako ne bude posebnih prilika, neće valjda biti ni uređivanja. Za tih stotinjak ljudi koje će u međuvremenu do hrvatskog predsjedanja EU-om ubiti ovakav zagrebački promet…njihovoj rodbini valjda treba reći da ranije nije bilo pogodnog trenutka da se promet bolje uredi.
Poštovani predstavnici Grada Zagreba, dok ste vi zabavljeni izbjegavanjem odgovornosti, ljudi stradavaju u prometu kakvog ste im vi “uredili”. Pa tako kad vas nakon 2020. pitamo zašto je stanje gore, a ne bolje nego danas, opet nam dođite s pričama o budućim planovima, umjesto s ostavkama i kaznenim prijavama. U međuvremenu, vaši lijepi planovi nam znače jednako kao i npr. GUP i Akcijski plan energetski održivog razvitka Grada Zagreba iz 2010.:
- uvođenje naknada za prometno onečišćenje u centru: 0 bodova
- kampanja “1 dan tjedno bez automobila”: 0 bodova
- uvođenje nove gradske lake željeznice: 0 bodova
- razvoj i unaprjeđenje postojeće željeznice: suradnja s HŽ-om toliko sramežljiva da se npr. u 8:20 i dalje ne može na Vrapču ući na vlak od gužve
- razvoj i unaprjeđenje javnog prometa: nabavljeni novi tramvaji, i dalje prosječno 12 km/h, zadnje proširenje mreže oko 2000. godine
- osiguravanje prioriteta javnom prometu: 0 bodova
- uspostava mreže stanica za iznajmljivanje bicikla: 15 umjesto 300+ stanica
- uvođenje “car-sharing” modela: 0 bodova
A možete nas i iznenaditi, natjerati da pojedemo svoje riječi: pokrijte 5 stambenih četvrti zonama 30. To ne košta gotovo ništa i gotovo je za mjesec dana. Ili povežite biciklističke staze kroz križanja na kojima su u pravilu prekinute. Opet ne košta gotovo ništa. opet gotovo u mjesec dana. Ili nastavite kako radite, pa umjesto da radite reda na terenu, pričajte o master-planovima, smart-sitijima i sustejnbl-trasportejšnu: to isto ne košta gotovo ništa, a lijepi slajdovi su već spremni. Ali onda kad ljudi nastave u prometu ginuti kao mušice, budite barem toliko pristojni da to onda ne zovete “nesrećama”.
