Trenutno u gradu Šibeniku ima 24000 registriranih osobnih automobila (40000 stanovnika/ca). Javni gradski prijevoz godišnje preveze milijun i dvjesto tisuća putnika/ca što je daleko manje od drugih dalmatinskih gradova. Željeznički promet je zapušten, a malobrojno stanovništvo još uvijek koristi željeznički prijevoz na relaciji Šibenik – Perković -Šibenik. Najavljenim strateškim ulaganjima u željeznički prijevoz Šibenik nije jedan od prioriteta Hrvatskih željeznica. Također, postoje četvrti u potpunosti isključene iz sustava javnog autobusnog prijevoza, što se odražava na kontinuirano povećanje broja registriranih osobnih automobila na administrativnom području grada Šibenika. Iako je konfiguracija grada nepovoljna za bicikliranje (izuzetan broj stepenica, brdovitost terena) smatramo kako postoji prostor za unaprjeđenje korištenja alternativnih prijevoznih sredstava u svakodnevnom prometovanju gradom s naglaskom na održivost prometa.
U istraživanju provedenom 2016. godine u svrhu izrade Master plana održive mobilnosti grada Šibenika samo 17% stanovnika izjašnjavalo se kako bicikl povremeno koristi kao prometno sredstvo gradom. Tim Master planom predviđen je razvoj biciklističkih staza na pojedinim dionicama u samom gradu, ali i na širem području grada Šibenika koji se daljnjim projektiranjem cesta i prometnica nije realizirao čime je učinjena veća šteta prema osiguravanju sigurnosti u prometu dionika/ca koji koriste bicikl ili pješače. U istoj studiji evidentno je kako na području grada Šibenika 17% stanovnika/ca svakodnevno pješači, a na tjednoj razini 32% ispitanika.
S obzirom na postojeću morfologiju terena i (pre)izgrađenost određenih područja grada koji ne omogućuju ozbiljnije intervencije kojima bi se osigurala biciklistička i pješačka infrastruktura, ali i s obzirom na potrebu povezivanja velikog administrativnog područja grada s centrom grada svim prijevoznim sredstvima u periodu do 2029. godine grad Šibenik trebao bi pristupiti:
1. informiranju i edukaciji građana/ki o mogućnostima korištenja alternativnih prijevoznih sredstava (bicikl, električni bicikl, javni gradski prijevoz) i važnosti korištenja tih oblika prijevoza u svrhu postizanja ciljeva klimatske neutralnosti, održivosti prometa u užem centru grada i rasterećenju javnih i društvenih prostora i površina od osobnih automobila,
2. osiguravanju učinkovitih linija javnog gradskog prijevoza i povezivanju isključenih četvrti iz sustava javnog gradskog prijevoza,
3. osiguravanju biciklističkih staza i podizanju sigurnosti u prometu dionika/ca koji u prometu koriste bicikl, odnosno, pješačenje,
4. osiguravanju sustava za najam bicikala na električni pogon, budući da dosadašnji sustav bicikala ne motivira u dovoljnoj mjeri građane na korištenje bicikala zbog morfologije terena.
Ciljne mjere do 2029. bi bile smanjene rasta broja novih registracija osobnih automobila za 10% godišnje, povećanje broja korisnika/ca alternativnih prijevoznih rješenja za 20% (bicikl 5%, pješačenje 5%, javni gradski prijevoz 10%) sukladno mogućnostima za nabavu novih autobusa i organizaciju mreže javnog gradskog prometa.