Krajem rujna putovala sam na Pireneje uživati u planini i nastupiti na svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju kao članica hrvatske reprezentacije. Osim ljepote tog predivnog krajolika, očarala sam se i urbanizmom manjih gradova na objema stranama granice. Kultura sigurnog kretanja po planinama kojoj sam svjedočila slaže se s prednošću pješacima i biciklistima koja se pokazuje u urbanim područjima.
Bagnères de Luchon, Francuska
Kako etapa Tour de France-a “Superbagnères” prolazi po Bagnères de Luchonu od 1910., grad se proglašavao “gradom Toura” te izmislio turistički slogan “Pyrénez-vous!” ili “Pirenejajte se!” Povijesna sportska kultura pokriva sva godišnja doba – može se pirenejati biciklizmom, planinarstvom i skijanjem.
Biciklistička infrastruktura obuhvaća savršeno uređene kolnike na usponima za ozbiljnije te odvojene staze po gradu za građane. Na godišnjem festivalu cvijeća, slavi se i elitni i rekreativni biciklizam kroz paradna kola u obliku bicikala ukrašene cvijećem.
Jaca, Španjolska
Reprezentacije su tijekom prvenstva bile smještene u malom gradu Jaca, 20 kilometara južno od Canfranca, sjedišta prvenstva. Ulazeći autom u grad, odmah se vidi da je brzina ograničena na 30 kilometara na sat širom grada. U samoj jezgri, skoro nema auta osim dostavljača. Pješaci vladaju uskim ulicama. Na ulazu takve ulice nalaze se oznake: Oprez biciklisti, podsjećamo da je brzina ograničena na 10 km/sat i da pješaci imaju prednost. Također pokazuju figurama minimalan razmak između biciklista i pješaka od jedan metar. Brojne su biciklističke staze oko jezgre, nažalost, prisvojili trkači tih nekoliko dana.
Zračna luka Toulouse-Blagnac, Francuska
Kako mi je let doma bio otkazan, dobila sam priliku prenoćiti kod aerodroma Toulousea, u gradiću Blagnacu. Na dolasku tjedan prije, primijetila sam klamerice pune bicikala, a isto su bile pune kad sam se vratila za polazak. Sa slobodnim nedjeljnim popodnevom, odlučila sam rastrčavati po Blagnacu da vidim otkud i kako dolazi toliko bicikla na aerodrom. Iznenadila sam se kako sam bila oduševljena mirnim i urednim gradićem čiji se centar smatra “zonom susreta” pješaka koji su prioritizirani, biciklista koji se voze po cesti (a ne po nogostupu) i auta, čija je brzina ograničena na 20 km/sat. Pojam “susretanja” ponavlja se na samom kolniku, gdje se vide ikone pješaka, biciklista i auta u proporcialnoj veličini prioriteta (pješak najveći, auto najmanji). Uz rijeku Garonne vodi stazica slična zagrebačkom nasipu (prije nastanka Greenwaya). Na ulazima na stazu postavljene su oznake namijenjene biciklistima: “Prijatelji biciklisti, zahvaljujemo što se sporije vozite,” pa u manjim slovima, “zbog razloga sigurnosti.” Neka se jednog dana biciklistima u Hrvatskoj obraćaju s “prijatelji!”
N.B. Hrvatska je reprezentacija završila ukupno 14. od 49 punih ekipa, 70 nepunih.
Piše: Marisa Cortright
