Biciklizmu nije mjesto u političkim prepucavanjima

U posljednje vrijeme politička situacija u Hrvatskoj postala je dosta uzavrela, jer po tko zna koji put hrvatske političke stranke i njihovi sljedbenici vrijeme troše na rasprave o svjetonazorskim pitanjima, ustašama i partizanima, umjesto da se bave elementarnim potrebama građana. U tim raspravama se našlo prostora i za odnos prema biciklističkom prometu, iako to nipošto ne bi trebala biti tema, već bi kao u većini uređenih država podržavanje biciklizma trebala biti opća civilizacijska potreba poput izgradnje vrtića, škola i bolnica. No, to nije ništa čudno, jer je u Hrvatskoj postalo normalno da se neke teme koje ne bi trebale imati ikakve veze s politikom uvrštavaju u desne ili lijeve političke agende.

Tako gotovo svi ljevičari povijesnu hrvatsku pokrajinu južno od Siska nazivaju Banijom i zalažu se za ukidanje županija, dok je desničari nazivaju Banovinom i protive se diranju županijskih granica. To mnoge birače dovodi u apsurdne dileme na način da npr. neka osoba lijeve političke orijentacije iz Međimurske ili Zadarske županije mora odlučiti hoće li glasati (ili glasovati) za političku opciju u skladu s  njihovim svjetonazorom ukoliko će to dovesti do ukidanja njihove županije i pripajanja ‘mrskom’ Varaždinu ili Splitu. Na sličan način objektom  prepucavanja postao je i biciklizam, i to na način da se osobe koje podržavaju snažniji razvoj biciklizma i traže veća ulaganja u izgradnju biciklističke infrastrukture unaprijed proglašava ljevičarima, za razliku od ‘pravih’ desničara koji se svuda voze automobilima, a na bicikliste gledaju kao smetnju u prometu.     

Kakva je situacija u drugim europskim zemljama?

Koliko je takav politički pristup apsurdan može se lako uvidjeti promotri li se situacija u većini europskih zemalja, u kojima gotovo sve stranke neovisno o političkom predznaku u predizborna obećanja redovito uvrštavaju značajna ulaganja u biciklističku infrastrukturu i vjerojatno bi im ovaj hrvatski ‘model’ djelovao smiješno. U podržavanju biciklizma često znaju biti revnije stranke desne političke orijentacije, dijelom zbog promoviranja politike ‘zdravog duha u zdravom tijelu’, a dijelom i zbog tzv. ‘greenwashinga’, odnosno predstavljanja sebe kao ekološki odgovornih stranaka zbog istodobnog zalaganja za neekološke politike poput poticanja izgradnje nuklearnih elektrana.

Kod nekih ekstremno desnih stranaka u najrazvijenijim europskim zemljama iz podrške biciklizmu može se iščitati i prikrivena rasistička agenda, po kojoj bicikle voze osviješteni pripadnici domicilne nacije koji vode računa o vlastitom zdravlju, za razliku od primitivnih useljenika koji se voze automobilima ili motociklima i izvan posla se ne bave fizičkim aktivnostima. U kampanjama usmjerenim na promociju korištenja bicikala u zemljama Zapadne i Sjeverne Europe tako se uglavnom pojavljuju dobro građeni bijeli muškarci i modno osviještene plavokose žene, a na brojnim lijepo uređenim biciklističkim stazama i Greenwayima u tim zemljama srazmjerno ukupnoj populaciji znatno je više pripadnika autohtonih nacija nego useljenika tamnije boje kože.

Mađarska, Poljska i Slovenija

Snažno poticanje biciklizma od strane političke desnice znakovito je i za po stupnju gospodarske i društvene razvijenosti Hrvatskoj slične države Srednje Europe. Tako je u susjednoj Mađarskoj kao jednoj od biciklistički najjačih europskih nacija osobito snažan razvoj biciklističke infrastrukture zabilježen u zadnjih petnaest godina za vrijeme vladavine Viktora Orbána i njegove ekstremno desne stranke Fidesz. I u Poljskoj se snažan razvoj biciklizma odnosi na razdoblje vlasti izrazito desne stranke Pravo i pravda, a i u susjednoj Sloveniji su najveći iskoraci vezani uz izgradnju biciklističke infrastrukture vezani uz vladavinu umjereno desne Slovenske demokratske stranke Janeza Janše.

Ni u Hrvatskoj situacija nije tako jednoznačna kako se ponekad čini, jer je po pitanju uređenosti biciklističke infrastrukture od većih hrvatskih gradova najbolja situacija u najvećem slavonskom gradu Osijeku, gdje je na vlasti Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Velika ulaganja u biciklističku infrastrukturu bilježi i Velika Gorica, kojom također već niz godina vlada HDZ, a i u Dalmaciji je među većim gradovima najviše biciklističkih staza izgrađeno u zadarskoj okolici, gdje je HDZ na vlasti praktički neprekidno od osnivanja neovisne Hrvatske. Da ne spominjemo brojne biciklijade u organizaciji hrvatskih braniteljskih udruga i pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja koje se u mjesecu studenom voze iz mnogih hrvatskih gradova prema Vukovaru.

Zagreb i Sindikat biciklista

Stoga imputiranje Sindikatu biciklista da predstavlja organizaciju povezanu s aktualnom zagrebačkom vlašću pod vodstvom stranke Možemo! ne samo da ne odgovara istini, nego kod većine članova izaziva čuđenje. Naime, članovi Sindikata biciklista kao najveće biciklističke udruge u Hrvatskoj i jedinog hrvatskog člana Europske biciklističke federacije (European Cyclist’s Federation – ECF) pripadnici su različitih svjetonazora od lijevih do desnih i jedino što ih ujedinjuje su promocija bicikliranja kao poželjne i zdrave aktivnosti, poboljšanje uvjeta za kretanje biciklom i razvoj cikloturizma. Sindikat biciklista se u mnogim aspektima ne slaže s potezima aktualne Gradske vlasti po pitanju razvoja biciklističkog prometa i pritom se ne libi iskazati svoj kritičan stav, što potvrđuje i nedavno objavljena kritika načina realizacije Zagrebačkog Greenwaya kao glavnog biciklističkog projekta u Gradu Zagrebu.

Treba istaknuti i da članovi Sindikata biciklista usprkos gotovo identičnih stavova kada je u pitanju biciklistički promet nemaju iste poglede ne samo kada je u pitanju politika, nego i kada je riječ o nekim drugim prometnim pitanjima. Tako neki članovi ne podržavaju produljenje naplate parkiranja u središtu grada do 24 sata navečer i nedjeljom ujutro kao mjeru koja će dovesti do odumiranja života u centru Zagreba, a ne podržavaju ni širenje pješačke zone u prostorima gdje su koristi od toga neznatne, a stvaraju se veliki problemi u cestovnom prometu, kao u slučaju Stare Vlaške ulice. Istodobno ima i članova koji drže da aktualna Gradska vlast ne čini dovoljno za razvoj biciklizma i previše sredstava ulaže u velike projekte izgradnje cestovne infrastrukture poput Šarengradske ulice i Jarunskog cestovnog mosta, umjesto da gradi nove tramvajske pruge i više ulaže u razvoj javnog prometa.

Neutemeljene objede nekih pojedinaca usmjerene na optuživanje za bliskost Sindikata biciklista s aktualnom Gradskom vlašću vjerojatno su posljedica objave rezultata Ciklorejtinga, odnosno stavova gradonačelničkih kandidata i kandidatkinja u velikim hrvatskim gradovima po pitanju odnosa prema biciklističkom prometu neposredno prije lokalnih izbora 2025. godine. Tada je stranka Možemo! dobila najvišu ocjenu, jer je u skladu s jasno definiranim kriterijima u svom programu pružila najviše konkretnih obećanja vezano uz biciklizam, a nešto je ipak i učinila (Početak izgradnje Zagrebačkog Greenwaya i Istočne biciklističke magistrale, Sustav javnih bicikala Bajs).

Za takvu ocjenu velikim je dijelom zaslužno ponašanje prethodne zagrebačke gradske uprave pod vodstvom Milana Bandića, koja se prema biciklizmu i biciklistima odnosila s omalovažavanjem pa i sprdnjom, sjetimo se samo rijetkih izgrađenih biciklističkih staza koje su završavale u banderama i zidovima stambenih zgrada. To naravno ne znači da aktualna vlast u Gradu Zagrebu neće biti izložena kritikama od strane Sindikata biciklista ukoliko svoja obećanja vezana uz razvoj biciklističke infrastrukture dana ove godine ne održi ili ako će se konkretni zahvati odvijati nestručno i u neskladu sa stvarnim potrebama, kao u slučaju izgradnje Greenwaya, lociranja stanica Bajsa i mnogih drugih nespretnih rješenja.

Poruka čelnicima stranaka

Čelnicima drugih stranaka i onima koji ih podržavaju istodobno bismo preporučili da dobro razmisle prije nego što izostave razvoj biciklističke infrastrukture u svojim izbornim programima ili u njega uvrste uklanjanje postojećih biciklističkih staza, kao što su to učinili neki od Bandićevih nasljednika i njihovih suradnika. Takvima bi bilo pametnije da u svoje izborne programe ugrade još bolja rješenja za biciklistički promet od onih koja nudi trenutna gradska vlast, jer bi im se u suprotnom moglo dogoditi da i na sljedećim izborima dožive potop kao i na ovogodišnjima, a onda se iščuđavaju koga su to Zagrepčani odabrali. Naime, veliko je pitanje hoće li neki stanovnik Zagreba koji redovito ide u crkvu na nedjeljnu misu i voli Thompsonove pjesme, ali ide biciklom na posao ili često koristi bicikl za rekreaciju, glasovati za političku opciju koja mu uz odustajanje od uvođenja građanskog odgoja nudi i smanjenje mreže i ovako oskudnih biciklističkih staza.

Broj ljudi koji se voze biciklom je diljem Europe iz godine u godinu sve veći, a raste i svijest o tome da razvoj biciklizma ima izrazito pozitivne utjecaje na okoliš i zdravlje ljudi. Izgradnja biciklističkih staza važna je i zato što zbog uklanjanja bicikala s kolnika povoljno utječe i na smanjenje prometnih gužvi kao jednog od osnovnih problema života u velikim gradovima. Stoga u većini razvijenih europskih zemalja nijednoj ozbiljnoj^*) političkoj stranci ne pada na pamet izostaviti značajna ulaganja u biciklistički promet iz svojih izbornih programa i pogotovo obećavati uklanjanje već uređene biciklističke infrastrukture, jer znaju da im je to siguran put u propast na izborima. Hrvatskih građana koji koriste bicikl kao prijevozno sredstvo i oblik rekreacije sve je više, bit će ih još više i njihov će glas biti sve važnije, pa kad to shvate i čelnici hrvatskih političkih stranaka to bolje za njih i za sve nas.

Prof.dr.sc. Zoran Klarić

^*) U Češkoj postoji stranka ‘Motoristi za sebe’ (Motoristé sobě), koja u svom Programu uz protivljenje uvođenju Eura i negiranje klimatskih promjena ima i sprečavanje daljnjeg širenja biciklističkih staza, što je bio i glavni argument da se stranka prokaže kao krajnje neozbiljna uz razne Piratske, Pivske i slične stranke.