Nakon provedenog javnog savjetovanja, otvorenog za javnost od 7. srpnja do 7. kolovoza 2021., sredinom listopada je objavljeno Izvješće o provedenom savjetovanju – Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC) kojim se odbijaju ključni prijedlozi udruge Sindikat biciklista uz manjkavu ili nikakvu argumentaciju.
Osim namjere da se zakonski regulira prometovanje električnih romobila i sličnih vozila, ovim nacrtom prijedloga zakona mogle su se i trebale kvalitetnije definirati i ostale odredbe koje se tiču i drugih ranjivih skupina u prometu: pješaka i biciklista, odnosno uz nejasnoće i probleme vezane za prometovanje električnih romobila, trebale su se otkloniti nejasnoće i problemi vezani za sigurnije kretanje pješaka i biciklista.
Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama nije uvažio naše ključne prijedloge i nastoji odgovornost staviti isključivo na ugrožene skupine, umjesto na one koji predstavljaju najveću opasnost na cestama (motorna vozila), u čiju se protočnost kretanja i komfor ne zadire.
Krajnje je problematično poimanje povećanja sigurnosti predlagatelja zakona oslobađanjem od odgovornosti vozača motornih vozila za oduzimanje prednosti vozačima bicikala čak i kada je prometnim znakom definirano pravo prednosti prolaska u njihovu korist. Već od ranije prisutno krivo tumačenje zakona i nejasna definicija prava prednosti po pitanju biciklističkih staza koje se pružaju preko kolnika, ovime postaje još diskriminatornija za vozače bicikala. Prema prijedlogu zakona, ne bi postojala niti jedna jasna situacija u kojoj vozač bicikla u sudaru s automobilom koji mu oduzima prednost ne bi bio kriv jer bi se tumačilo da križanje “nije prelazio pažljivo”.
Nadalje, propisivanjem načina ponašanja na nepropisnoj infrastrukturi (guranje bicikla na mjestima prekida biciklističkih staza), umjesto da se primijene sankcije za puštanje u promet takve infrastrukture, u praksi se legalizira situacija koja se uopće ne smije događati, a odnosi se na prekid biciklističke staze na pločniku koja samo nestane i ne vodi dalje. Time se svaki onaj građanin, poput npr. starije osobe na triciklu, zaposlenika komunalnog poduzeća koji prikuplja otpad ili poštara na triciklu, osobe s invaliditetom koja bicikl pokreće rukama, kao i vozača turističke rikše prisiljava da se tijekom vožnje iz vozača pretvara u pješaka i obrnuto, čak i kada to fizički ili tehnički nije moguće. U protivnom, čini se prekršaj podložan novčanim sankcijama.
Naime, diskriminacija i umanjivanje prava prilikom kretanja bez obzira na postojeću signalizaciju vozačima bicikala u odnosu na vozače motornih vozila i povećanje nesigurnosti može destimulirati građane da koriste bicikle. Smanjivanje njihovog broja znači i manje “ometanja” za vozače motornih vozila pa se pitamo je li viđenje povećanja sigurnosti u prometu predlagatelja zakona na tom tragu.
Za Hrvatsku kao zemlju koja se želi pozicionirati na karti važnih cikloturističkih destinacija, ali i sve njezine stanovnike koji su voljni korištenjem bicikla donijeti korist ne samo sebi nego cijeloj zajednici zbog manjeg zagađenja i buke, manjih prometnih gužvi, veće produktivnosti i manjih troškova za infrastrukturu i zdravstvo, ovakva prometna politika je zaista nazadna.
Dodatno, upitan je način na koji će se strane državljane, vozače bicikla, u posjetu turističkoj Hrvatskoj upoznati s pravilima koja vrijede jedino u Hrvatskoj, a suprotna su prometnoj logici i važećem zakonodavstvu u ostatku EU.
Usporedbe radi, slovenski zakon o prometu (ZAKON O PRAVILIH CESTNEGA PROMETA – ZPrCP) koji je ljetos stupio na snagu, donio je poboljšice u pravima i sigurnosti biciklističkog i održivog prometa, a odnose se na obvezu držanja bočnog razmaka od 1,5 m prilikom pretjecanja vozača bicikala, ograničenje brzine na 30 km/h na područjima mješovitog prometa, dozvolu prometovanja vozača bicikala i osobnih prijevoznih sredstava pješačkim zonama na način da ne ugrožavaju pješake (u Hrvatskoj se ovo pitanje rješava na lokalnoj razini pa postoje jedinice lokalne samouprave o kojima je dozvoljeno, kao i one u kojima je zabranjeno prometovanje biciklom u pješačkoj zoni), dozvoljava se prijevoz osoba u prikolici dizajniranoj i namijenjenoj za prijevoz jednog ili dvoje djece, biciklisti s licencom Biciklističkog saveza Slovenije ili odgovarajuće druge međunarodne biciklističke organizacije mogu voziti dva paralelno za nastupe na organiziranim biciklističkim natjecanjima tijekom treninga na javnoj cesti itd.
Ističemo ključne probleme koje donosi izmjena ZSPC-a i odgovor predlagatelja:
1. (redni broj 30) Članak 17. U članku 124. stavak 2. mijenja se i glasi: „(2) Na kolniku je zabranjeno igranje i/ili vožnja pomoćnim pješačkim sredstvima.“.
Predložili smo izmjenu članka na sljedeći način: (2) Na kolniku je zabranjeno igranje i/ili vožnja pomoćnim pješačkim sredstvima, osim u zoni smirenog prometa.
Odgovor predlagatelja: Prijedlog nije prihvaćen. Važećim Zakonom je propisano da je »zona smirenog prometa« područje u naselju obilježeno propisanim prometnim znakom, u kojem se vozila ne smiju kretati brzinom većom od brzine hoda pješaka i u kojem je dječja igra svugdje dopuštena pa je dopuštena i vožnja pomoćnim pješačkim sredstvima.
2. (redni broj 32) (6) Ako se dva ili više vozača bicikala, osobnih prijevoznih sredstava, mopeda ili motocikala kreću u skupini, dužni su kretati se jedan iza drugoga.
Predložili smo propisati stavak na sljedeći način: “Ako se dva ili više vozača bicikala, osobnih prijevoznih sredstava, mopeda ili motocikala kreću u skupini, dužni su kretati se jedan iza drugoga U NEPREGLEDNIM ZAVOJIMA.”
Obrazloženje: Prvi razlog ovakvog propisivanja je vidljivost: dva usporedna vozača bicikla vide se mnogo bolje nego kad su jedan ispred drugog. Nadalje, ako se npr. 6 vozača bicikala kreće na cesti i vidljivi su s dovoljne udaljenosti da ih drugi sudionici u prometu mogu na vrijeme vidjeti, puno je lakše preteći kolonu u kojoj dvoje po dvoje voze paralelno (pa je kolona duga 3 bicikla), nego kad voze jedan iza drugog (pa je kolona duga 6 bicikala). U potonjem slučaju, vozači motornih vozila bit će u iskušenju prolaziti jako blizu biciklistima, odnosno pretjecati bez izlaženja iz trake, što je u mnogim situacijama izrazito opasno. Usporedna vožnja sigurnija je i kada se vozi s djecom ili neiskusnijim vozačima bicikala. Konačno, usporedna vožnja u raznim uvjetima već je svakodnevica u nizu zapadnih zemalja, npr. Velikoj Britaniji, Kanadi, SAD-u, Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Belgiji i dr., a ipak imaju znatno bolje rezultate od hrvatskih po pitanju sigurnosti prometa.
Odgovor predlagatelja: Prijedlog nije prihvaćen. Navedena odredba je predložena upravo iz razloga zaštite ove skupine vozača te lakšeg i sigurnijeg pretjecanja i obilaženja istih.
3. (redni broj 33) (5) Vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan je prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, gdje nije označena biciklistička staza preko kolnika, zaustaviti bicikl ili osobno prijevozno sredstvo i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste.
Predložili smo brisanje riječ “bicikl” iz prijedloga članka.
Obrazloženje: Kretanje vozača bicikala već je definirano člankom 112. ovog Zakona s čime je ovaj prijedlog u kontradikciji s obzirom na to da su biciklisti, u slučajevima kada ne postoje biciklistička traka ili staza, dužni kretati se što bliže desnom rubu kolnika. Nepovezana i nepropisna biciklistička infrastruktura nisu i ne smiju biti argumenti za uvođenje ovakve odredbe koja predviđa u teoriji nepostojeće situacije u kojima se bicikliste vodi do prekida kontinuiteta biciklističke infrastrukture, a što je u suprotnosti s odredbama Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi. Naime, prema čl.23. st.2. Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi, “Biciklistička prometnica, u križanju s drugom prometnicom ili na mjestu prelaska preko iste MORA OSIGURATI KONTINUITET i jednoznačnost vođenja biciklističkog prometa”, tako da se u praksi ni ne smije događati da na pločniku postoji biciklistička staza koja samo nestane i ne vodi dalje. Nadalje, Hrvatska bi ovime postala prva zemlja u Europskoj uniji koja propisuje “guranje” bicikla, što smatramo jednako apsurdnim kao da postoji članak u ZSPC-u u kojem se opisuju uvjeti u kojima se treba gurati automobil. Vozila su namijenjena vožnji, a ne guranju.
Odgovor predlagatelja: Prijedlog nije prihvaćen. Zakon kao propis više pravne snage se ne usklađuje s pravilnikom kao propisom niže pravne snage, već obrnuto.
4. (redni broj 34) (4) Vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan je, pri prelasku kolnika, obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, te kolnik prelaziti pažljivo, nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način.
Predložili smo da se umjesto predložene formulacije u stavku 5. koristi ona iz čl.8. st.1. ZSPC-a i da novi stavak 5. glasi “Vozač BICIKLA ILI OSOBNOG PRIJEVOZNOG SREDSTVA koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju”.
Obrazloženje: Prijedlog ovakvog stavka 4. stavlja poseban teret odgovornosti na vozače bicikala koji se kroz raskrižje kreću ravno, a takva se odgovornost ne stavlja vozačima motornih vozila koji se kreću ravno kroz križanje. Čl.57. stavak 6. ZSPC-a jasno daje prednost vozaču bicikla pred automobilom koji skreće preko biciklističkog prijelaza: “Vozač koji pri skretanju presijeca biciklističku stazu ili traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, dužan je propustiti bicikle koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smjeru.” Zbog predložene formulacije čl.13. stavka 4. dogodilo bi se da svaki put kad automobil oduzme prednost vozaču bicikla i tako izazove sudar, policija kazni i vozača bicikla jer nije “prelazio pažljivo”. Drugim riječima, prema ovakvom prijedlogu ne bi postojala niti jedna jasna situacija u kojoj vozač bicikla u sudaru s automobilom koji mu oduzima prednost ne bi bio kriv. Vozač koji ima prednost nije dužan preuzeti odgovornost za izbjegavanje nesreće, već ona mora jasno ostati na vozaču koji nema prednost. Zakon treba mijenjati u smjeru povećanja jasnoće i jednoznačnog definiranja prednosti i odgovornosti. Konačno, Hrvatska je izrazito turistička zemlja, s milijunima gostiju svake godine, prvenstveno iz Europe. Ti gosti očekuju da vrijede pravila slična onima koja vrijede po cijeloj Europskoj uniji, a među njima osobito i pravilo da vozač automobila koji skreće preko bic. prijelaza mora propustiti bicikle koji dolaze sa staze (kao što i stoji u čl.57. st.6. ZSPC-a). Bilo kakvo relativiziranje odgovornosti mogućeg sudara u našim zakonima može izazvati značajne dodatne žrtve na našim cestama.
Odgovor predlagatelja: Prijedlog nije prihvaćen. Intencija prijedloga izmjene članka 112. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je povećanje sigurnost kako biciklista, osoba koje upravljaju osobnim prijevoznim sredstvima, tako i vozača motornih vozila. Uvođenjem obveze vozača bicikla i osobnih prijevoznih sredstava da, kada se kreću biciklističkom trakom ili stazom, obrate pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja im se približavaju te prelaze kolnik pažljivo, nakon što su se uvjerili da to mogu učiniti na siguran način te da na mjestima gdje nije označena biciklistička staza preko kolnika zaustave bicikl ili osobno prijevozno sredstvo te pješice pređu preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste želi se zaštiti bicikliste i vozače osobnih prijevoznih sredstava od događanja prometnih nesreća. Navedena odredba ne daje prednost prolaska vozačima motornih vozila, već samo daje obvezu vozačima bicikala i osobnih prijevoznih sredstava da prilikom prelaska kolnika dodatno povećaju oprez i uvjere se da to mogu učiniti na siguran način. Slična odredba postoji i za pješake.
5. (redni broj 35) Članak 13. Članak 112. mijenja se i glasi: „(1) Vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika.
Predložili smo preinaku “Vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkim prometnim površinama (staze, trake, putovi, biciklističko-pješačke staze i biciklističke ceste), a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu.”
Obrazloženje: Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi popisane su vrste biciklističkih prometnih površina (čl.3.) pa bi bilo pogrešno u ovom zakonu reći samo “staze i trake” te je potrebno uskladiti terminologiju. Na mnogim mjestima su već postavljeni znakovi B43 sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama za pješačko-biciklističke staze po kojima, prema trenutnom tekstu članka 112., vozači bicikla ne smiju voziti već su dužni koristiti kolnik. Nadalje, u raznim okolnostima je opasno voziti bicikl uz desni rub kolnika, npr. tamo gdje su značajna oštećenja kolničke površine ili opasne rešetke slivnika (u koje kotač može zapeti, a vozač pasti), gdje postoji uzdužno parkiranje (zbog rizika iznenadnog otvaranja vrata i rušenja vozača bicikla na kolnik) i sl. S obzirom na to, smatramo da je primjereno istaknuti u zakonu da postoje opravdane iznimke od općeg pravila, na isti način kao što je Zakonom regulirano za vozače motornih vozila.
Odgovor predlagatelja: Prijedlog nije prihvaćen. Zakon kao propis više pravne snage se ne usklađuje s pravilnikom kao propisom niže pravne snage, već obrnuto.
Jedina prihvaćena i djelomično prihvaćena primjedba odnosi se na odustajanje od uvođenja obveze nošenja zaštitne kacige za osobe koje se prevoze na biciklima (rikše, tandem-bicikli), a starije su od 16 godina, s obzirom da nisu obvezni nositi kacigu u slučaju da sami upravljaju biciklom (redni broj 31) i usklađivanje terminologije (redni broj 36).
