Početkom 2000-tih godina većina urbanih biciklista u Budimpešti pedalirala je uglavnom radi rekreacije. Samo su rijetki koristili bicikl kao prijevozno sredstvo, ponajprije zbog nepostojanja osnovne biciklističke infrastrukture.
2002. godine odlukom gradskih vlasti potpuno je ukinut budžet za biciklističku infrastrukturu jer, smatrali su tada, ne koristi ju nitko. Nepostojanje staza značilo je nepostojanje biciklista te stoga, nepostojanje potrebe za pripadajućim budžetom. Trebalo je nekako izaći iz začaranog kruga.
Promjena je započela 2004. kao spontana reakcija na odluku budimpeštanskog gradonačelnika da pomakne “Dan bez automobila” na nedjelju kako ne bi bio ometan automobilski promet. Vođeni pionirima biciklističkog pokreta i njihovima prijateljima, prvi biciklistički prosvjedi organizirani su u manje od dva tjedna i okupili su oko 4.000 ljudi. Uzori su pronađeni u biciklističkom pokretu u San Franciscu odakle je snažno odjeknula kritična masa održana 2002. s ciljem promoviranja bicikliranja kao zdravog, jeftinog i ekološkog načina prijevoza. Od tada su kritične mase organizirane u Budimpešti dva puta godišnje, na Dan planeta Zemlje i Dan bez automobila, s brojem sudionika u neprestanom porastu: 10.000 (2005.), 32.000 (2006), 50.000 (2007) i nevjerojatnih 80.000 (2008.)!
Iako kritična masa nije ništa osim polagane zajedničke vožnje gradom skupine biciklista, ogromne brojke sudionika privukle su pažnju medija, javnosti i političara. Civilne organizacije koje su organizirale događaj, iskoristile su ga zahtijevajući političku akciju i povećanje budžeta za biciklističku infrastrukturu. Uslijedili su impresivni rezultati. U parlamentu je osnovana biciklistička frakcija, a sadržavala je predstavnike svih političkih struja. Utemeljen je poseban fond za biciklističku infrastrukturu u koji je odlazilo 3% godišnjeg budžeta za prometnu infrastrukturu, a kritična masa našla se i na dnevnom redu parlamentarnih zasijedanja.
2007. godine ministar prometa donio je odluku o udvostručenju fonda za razvoj biciklističke infrastrukture čemu je pridodano i 168 milijuna € iz razvojnih EU fondova u razdoblju do 2013. U ljeto 2007. i službeno je pokrenut nacionalni program “Biking Hungary”. Ovakav uspjeh brzo je postao vidljiv i na ulicama: broj biciklista se udvostručavao svake godine 3 godine za redom i još uvijek je u porastu. Izravna posljedica je razvoj Budimpešte u smjeru čistijeg, ugodnijeg i čovjeku primjerenijeg grada.
S obzirom da je biciklistički pokret i održavanje kritičnih masa ispunilo svoj cilj – značajno poboljšanje uvjeta za bicikliranje, organizatori su odlučili prekinuti s organiziranjem kritičnih masa. Ovogodišnja “parada biciklista” organizirana je kako bi proslavila postignuti uspjeh i pružila građanima priliku da se druže u zajedničkoj vožnji, pjevaju, plešu, upoznaju nove ljude, zabave se, smiju… jednom rječju, uživaju.
Doći iz Zagreba na takav događaj predstavlja za nas suočavanje s nizom emocija. Zapanjeni smo razinom do koje je dovedena protočnost i sigurnost biciklističkog prometa, kulturom svih sudionika u prometu i, na kraju krajeva, rezultatom do kojeg je moguće doći uz malo političke volje u gradu bez biciklističke tradicije, udaljenom svega 350 km od nas…
Sama vožnja bila je mješavina euforije i sreće, podijeljene s još cca 18.000 sudionika, protegnuta na 20 kilometara budimpeštanskih ulica, bulevara, mostova, tunela i dunavskog keja. Završila je na otoku Margit tradicionalnim podizanjem u zrak bicikala što, s obzirom na brojku, predstavlja pomalo nadnaravno iskustvo. :)
Svaka čast organizatorima događaja kao i njihovim prethodnicima koji su postigli nevjerojatno za svoje bicikliste. Želimo i mi barem djelić takve sudbine Zagrebu. Možda smo pioniri s početka priče, oni na čiju će se inicijativu konačno početi događati pozitivne promjene.
