Zagreb i dalje bez fonda i namjere da gradi kvalitetnu biciklističku infrastrukturu. Isprekidane i preuske staze na pločnicima očekuju nas i u 2015.
Na službenoj prezentaciji u zagrebačkom poglavarstvu na koju su pozvani predstavnici 60-ak biciklističkih i drugih organizacija sa šireg zagrebačkog područja opisana su tek dva projekta ZGCU-a u planu za provedbu u 2015. godini, dok u najavama nije bilo niti riječi o poboljšanju biciklističke infrastrukture. Tek na naše inzistiranje tijekom rasprave dobili smo kakve-takve najave sporadičnih intervencija, no i dalje nema sustavnog pregleda što, gdje i za koliko novaca se gradi za biciklistički promet. Duboko smo razočarani time što novo koordinacijsko tijelo koje bi trebalo povezivati sve gradske službe provodi tek simbolične akcije, a u javnosti ih nastoji prikazati kao primjeren trud i stvarni napredak. Mnoštvo samohvale voditelja ove radne skupine o gradskoj orijentiranosti na razvoj biciklističkog prometa i snažnoj političkoj volji nema svoj ekvivalent na terenu ni u stvarnim postupcima.
ZGCU je s figom u džepu pozvao udruge da daju svoje prijedloge koji neće biti usvojeni jer nije rezerviran novac i tvrdi da nema mogućnosti. Sindikat biciklista je u protekle 3 godine Gradu predložio desetke prijedloga koji su sustavno ignorirani, od kojih su neki obećani, ali gotovo niti jedan nije realiziran, a sada se ponovno poziva udruge da daju svoje prijedloge. Svrha sastanka je da Grad u javnosti stvori privid kako surađuje s udrugama, ali kao i u protekle 3 godine, suradnja je nepostojeća jer – nije rezerviran novac, ali najviše zato što nema stvarne volje.
U ponedeljak 23. veljače sudjelovali smo na sastanku ZG Cycle Unita sa zagrebačkim udrugama i organizacijama koje su na razne načine povezane s bilo kojim oblikom bicikliranja ili prometom općenito. ZG Cycle Unit je radna grupa unutar gradske uprave osnovana za razvoj i implementaciju biciklističkog prometa i cikloturizma na području grada Zagreba. Nakon gotovo pola godine postojanja sazvali su biciklističke udruge na sastanak s dnevnim redom prezentiranja gradskih projekata za 2015. godinu i prikupljanja prijedloga udruga.
ZG Cycle Unit je koordinacijska radna skupina koja broji 18 predstavnika iz svih gradskih ureda na bilo koji način povezanih s razvojem biciklističkog prometa i cikloturizma. S mnogima od njih smo od početka rada Udruge prije gotovo 4 godine surađivali, ili bolje rečeno, pokušali surađivati na poboljšanju uvjeta za bicikliranje u Zagrebu. U tim godinama se nažalost Zagreb ne može pohvaliti nekim značajnim poboljšanjima biciklističke infrastrukture, niti je vidljivo poboljšanje u pristupu ovoj tematici. Neki svježi primjeri pokušaja suradnje, artikuliranja prijedloga za najhitnija poboljšanja, iznevjerenih dogovora, oglušivanja, nedostupnosti i omalovažavanja dokumentirani su u našim prijašnjim osvrtima ovdje i ovdje. Nakon osnivanja ZG Cycle Unita kao centralnog mjesta pokušali smo i od te nove strukture zatražiti razne informacije i pomoć za kritične probleme kao što su nečišćenje snijega s biciklističkih površina i ponovna pojava nefunkcionalnih stalaka tipa “spirala” i opet naišli na ignoriranje naših ponovljenih upita. Stoga smo se oprezno razveselili pozivu na ovaj sastanak kao jedinoj mogućnosti za kontaktom sa ZGCU. Unatoč izostanku velikih očekivanja, poučeni dosadašnjim iskustvima, ovaj sastanak nas je uspio dodatno iznenaditi i razočarati.
Puno promocije, malo infrastrukture
Na početku sastanka su Darinka Jug i Alan Ordulj kao koordinatori ZGCU-a predstavili projekte za 2015. godinu. Sve projekte, tj. oba, slovima: dva! Jedan je nastavak projekta BoB (Bike on Bus), projekta o kojem smo pisali i kojeg podržavamo kao korisnog, uz želju da se proširi na međugradske duge linije ZET-a. Drugi projekt je registracija Zagreba u European Cycling Challenge, projekt poticanja korištenja bicikla kao gradskog prijevoznog sredstva putem međunarodnog natjecanja gradova. Također lijep i hvalevrijedan projekt.
Problem i iznenađenje je u tome da je to sve. Zar je to zaista sve nakon 6 mjeseci rada radne skupine od 18 ljudi? Zar je to sve od njihove zadaće (citat iz osnivačkog dokumenta) “Izrada operativnog plana za povećanje mobilnosti građana, organiziranje i koordiniranje provođenja aktivnosti za nadogradnju biciklističkog prometa u prometni sustav grada Zagreba, stvaranje nužnih uvjeta za učinkovit, održiv i ekološki sustav urbane mobilnosti te razvoj cikloturizma“? Zar je to sve za Zagreb u kojem biciklistički promet ubrzano raste, u kojem je strateška odrednica GUP-a da nemotorizirani promet treba rasti i dalje, uz krnju biciklističku infrastrukturu, koja s kvalitetnim razvojem održivog prometnog sustava kasni dobrih 10-15 godina? Zar je to sve u gradu s godišnjim proračunom od 6,5 milijardi Kn u kojem se za cestovnu infrastrukturu godišnje izdvaja okvirno 500 milijuna kuna?! Konačno, zar je to sve u gradu s gomilom akutnih problema na sadašnjoj infrastrukturi: isprekidanim i preuskim stazama, rubnjacima koji oštećuju bicikle i sigurnosnim rizicima zbog nedovršene, nepropisne ili izbljedjele signalizacije?
Možda zaista stvari vidimo drugačije. Koordinatori ZGCU-a se čine zadovoljni situacijom u Zagrebu i kao da ne vide ozbiljne nedostatke i probleme. Koordinatorica Darinka Jug je na predstavljanju ZGCU na Europskom tjednu mobilnosti 2014. godine zagrebačku biciklističku infrastrukturu ocijenila ocjenom 7 na skali od 1 do 10. Naša interna ocjena i ocjena brojnih polaznika naših edukacija je 3-4. Gospođa Jug je u nedavnoj radio emisiji (Radio Aktivitet na Yammatu) potukla dosadašnji rekord u pretjerivanju s podatkom o dužini onoga čemu gradski službenici laskaju kao “mreži biciklističkih staza”, spomenuvši da ih u Zagrebu ima ni manje ni više nego 300 km. U stvarnosti Zagreb ima između 80 i 120 km ulica s kakvom-takvom biciklističkom stazom. No za dosad najčešće citiranu brojku od 230 km treba zanemariti prekide staza na križanjima, sve dvosmjerne staze treba brojati duplo, Radničku četverostruko, dodati dva kruga oko Jaruna i na sve to ubrojiti još 40 km savskog nasipa! Uvjerite se u ove brojke pogledom na službeni registar staza na stranicama Grada Zagreba.
Činjenice zavijene u maglu
Možemo se ne slagati s načinom brojanja kilometara staza, no nedopustivo je da gradski službenici ignoriraju prijedloge i upozorenja o saniranju sigurnosnih problema, tj. izbjegavaju popravak izblijedjele, nepropisne i zbunjujuće signalizacije. U Zagrebu su nerijetki slučajevi u kojima zbog nepropisne signalizacije dolazi do nesreća s ozbiljnim posljedicama. To je bio i jedan od uzroka prometne nesreće 17. siječnja na križanju Vukovarske i Heinzelove na kojem je nestalo boje i signalizacija nikad nije dovršena. Problem te signalizacije smo dokumentirali na sastanku s tim istim ljudima još 1. travnja 2014. O sličnim problemima je Grad prije dvije godine dobio i opsežnu dokumentaciju PU Zagrebačke, ali ni to nije bio dovoljan razlog da se problemi počnu rješavati. Neobično je i promašeno da se na ovom sastanku mnogo govorilo o prometnoj kulturi, sigurnosti i toleranciji, ali se tema “popravci infrastrukture”, koja bitno pospješuje tu sigurnost i kulturu, nije primila.
Naslušali smo se različitih izgovora i tumačenja koje ne možemo shvatiti. Na naš prijedlog za saniranje kritičnih sigurnosnih problema koji se rješavaju s malo boje i kistom, uklanjanjem prometnog znaka ili preseljenjem kante za smeće, dobili smo odgovor da se to ne može napraviti zato što bi navodno biciklistička staza uz Aveniju Dubrovnik koštala 10 mil. kn, a potrebna sanacija mosta s kojeg otpada beton 30 mil kn. Priznajemo, koliko god smo puta već doživjeli slične taktike skretanja s teme i zamagljivanja konkretnih upita općenitim odgovorima, uvijek nas iznova uspijevaju iznenaditi.
Čuli smo i neuvjerljiva objašnjenja zašto se ne može stati na kraj nabavi dokazano nefunkcionalnog stalka tipa “spirala”, čime bi se uštedjelo mnogo novca jer su stalci tipa “klamerica” ne samo funkcionalniji nego i jeftiniji. Alibi-odgovori vezani uz navodnu nemogućnost uvođenja gradskog standarda za vrstu stalaka za bicikle koje bi se ubuduće plaćalo iz centralne gradske blagajne spadaju u sasvim posebnu kategoriju prebacivanja odgovornosti na bilo koga drugoga. Ovog puta loptica odgovornosti prebačena je na tobože bahate predsjednike gradskih četvrti koji navodno inzistiraju na nabavi određenih tipova stalaka suprotno svim preporukama, kao da sve suglasnosti i nabave vezane za Male komunalne akcije ne teku ionako preko središnje gradske uprave, čiju bi koordinaciju vezano za sve biciklističke poslove trebalo preuzeti povjerenstvo zvano ZG Cycle Unit.Isto tako, neupućenim se slušateljima mogu učiniti opravdanima izgovori gradskih službenika koji za svoj nerad po pitanju poboljšanja i ispravljanja (policijski utvrđenih!) nelegalnosti i nedostataka biciklističke infrastrukture odgovornost prebacuju na ministarstvo prometa i čekanje da se donese nacionalni pravilnik za biciklističku infrastrukturu. Sudjelovali smo u prosincu u javnoj raspravi vezano uz taj pravilnik i temeljito ga proučili te dali gotovo stotinu prijedloga za poboljšanje i dopunu. Nismo međutim našli niti jedan argument zašto bi trebalo čekati donošenje novog pravilnika da bi se npr. spustili rubnjaci ili iscrtali legalni prijelazi staza preko kolnika.
Nadalje, krajnje je neobično da radna skupina u kojoj su brojni voditelji odjela, sektora, predstavnici najvećeg ureda, pa i sam gradonačelnik, nije u stanju osigurati barem minimalnu koordinaciju unutar same gradske uprave, odnosno naći način da suradnja među uredima i sektorima i interni procesi funkcioniraju tako da se važne odluke mogu provesti. Opet smo od zamjenika šefa nadležnog gradskog ureda slušali o problemima dostavljanja projektne dokumentacije od Sektora za ceste do Sektora za promet, zbog čega ju je tobože tehnički jako zahtjevno dati na uvid zainteresiranim udrugama i građanima prije nego bageri i asfalteri završe posao. Tako možemo očekivati da će i u 2015. godini biti besmislenih iscrtavanja staza u slalomu oko rasvjetnih stupova na netom završenim rekonstrukcijama, umjesto da se ekipa iz susjednih sektora unaprijed dogovori gdje će se biciklističke staze graditi, a ne samo farbati. Imamo od svega snažan dojam da se ova naučena bespomoćnost svodi na onu staru izreku: “Tko želi, nađe način, a tko ne želi nađe izgovor.”
Nova rubrika: Vi pitate, nitko ne odgovara
Prikupljanje prijedloga udruga, u kontekstu da grad i dalje nije organiziran, da nema novca i da se ne planiraju nikakvi projekti, djelovalo je prilično besmisleno. Štoviše, ako ZGCU, kao koordinacijsko tijelo od 18 ljudi nije u stanju donijeti standard za gradska parkirališta i ne može spustiti rubnjake na najprometnijoj ruti za bicikliste koja se nalazi niti 200 metara od njihovog ureda, pozivanje udruga da daju svoje prijedloge krajnje je cinično i bezobrazno.Sindikat biciklista tu se nalazi u posebno apsurdnoj situaciji zbog desetaka naših prijedloga iz proteklih godina koji su ostali neodgovoreni, ili čak i obećani pa ipak neostvareni. Na pitanje žele li da im te prijedloge predamo ponovo i što će sada biti s njima čuli smo oprečne odgovore. Tu moramo naglasiti da smo male pojedinačne pomake ipak ostvarili proteklih godina, ali ne zahvaljujući centralnoj gradskoj upravi, nego našem izravnom kontaktu s Gradskim četvrtima.
Što se tiče same forme i organizacije sastanka, i tu se može reći nešto o namjernoj pripremi za neuspjeh. Pozvano je, kako smo čuli, 60-ak udruga, a odazvalo se 15-ak predstavnika. Da se svih 60 odazvalo i da je svaka od tih organizacija imala prilike u svega 2 minute reći par rečenica, ostali bismo tamo preko 2 sata. Čak i sa smanjenim sastavom, strpljenja niti prostora za ozbiljnije diskusije nije bilo. To su prije mogli biti bili dojmovi i predstavljanje udruga nego zaista konkretni prijedlozi koje ZGCU može razmotriti i realizirati. Za ozbiljne prijedloge bi ipak trebalo pametnije strukturirati pripremu sastanka, zadati okvire prijedloga i uspostaviti trajniji proces komunikacije i suradnje. To ovdje nije bio slučaj, niti namjera.
Za kraj smo saznali da je ovo bio tek jednokratni slučaj “suradnje s udrugama”. ZGCU će nas po svojoj volji ponovo sazvati kad to poželi. A mi se možemo pokušati u međuvremenu javiti mailom. Do sada smo tek iznimno imali sreće da netko od 18 članova radne skupine nađe vremena da nam odgovori. Ali pokušat ćemo ponovo. Bojimo se da je raskorak između onoga što ZGCU smatra da treba napraviti i situacije na terenu kakvu je doživljavamo mi, naši članovi i građani koji svakodnevno voze bicikl (ili čekaju bolje uvjete da bi uopće počeli voziti) iznimno velik i da se u skorom vremenu ne možemo nadati nikakvim ozbiljnijim poboljšanjima. Stječe se dojam da i ovdje vrijedi ona stara menadžerska “Ako želiš da se nešto nikada ne napravi, osnuj radnu grupu”.
