Autorica: Vedrana Ivanda
Pretpostavke su zeznuta stvar. Primjerice, krenuti u Aziju naivno vjerujući da je bicikl kao masovno prijevozno sredstvo posvuda zastupljen i da će razne biciklističke priče iskrsnuti na svakom koraku.
U Bangkoku, gradu s više od 8 mil. stanovnika, apsolutno vladaju motorna vozila, njih gotovo 4 milijuna. Osobnih automobila je cca 40%, motora trećina ukupnog broja, a nađe se tu još i kombija, autobusa, tuk-tukova… Biciklu, nažalost, nema ni traga. Zahvaljujući sky trainu, možete s visoka promatrati neviđene prometne čepove, podlo se smješkati i misliti: “Tako vam i treba kad ne vozite bicikle!”.
Tek prividno bolja situacija je u Chiang Mai-u, najvećem gradu sjevernog Tajlanda s 160.000 stanovnika. Uvjeti za bicikliranje mogli bi s obzirom na konfiguraciju terena i klimu biti odlični, ali rijetke i isprekidane biciklističke staze okupiraju kolone motora i tek poneki turist na iznajmljenom biciklu.
Istovremeno, na službenim web stranicama Chiang Mai se hvali i predstavlja kao “grad biciklista i pješaka”.
Zvuči poznato?
No, ipak nije sve crno i moja potraga nije postala Sizifov posao jer priču zaokružuju dvojica simpatičnih lokalnih biciklista, Mao i Ten. Međusobno smo odmjerili svoja vozila nakon čega su obojica oduševljeno pozirali kao novi “sindikalci”, niti ne znajući da se zahvaljujući njima ipak ne vraćam doma praznih ruku.
Podržite naš rad
Svaka donacija pomaže nam u zagovaranju boljih rješenja, edukaciji i stvaranju gradova ugodnijih za život. I ne zaboravite – biciklizam je najbolji -izam!
Skenirajte QR kod u svojoj mobilnoj bankarskoj aplikaciji za brzu uplatu donacije
