Davno smo se složili da bi bila dobra ideja, a u subotu smo je konačno i uspjeli provesti u djelo: otišli smo u posjet Križevcima i proveli dobar dio dana s dogradonačelnikom grada, g. Danijelom Šaškom.
Posjet je počeo obilaskom grada (biciklima, naravno) u kojem smo vidjeli kako izgledaju gradske prometnice i prostori, komentirali zatečeno stanje, planove, mogućnosti, kao i ograničenja s kojima se gradska uprava susreće kad nastoji rješavati probleme svojih građana. Primijetili smo da je biciklistička infrastruktura dobrim dijelom ponešto improvizirana, ali i neka osvježavajuće dobra rješenja kao što su “na nuli” upuštene rampe rubnjaka (npr. u Zagrebu je to gotovo svugdje problem za sve bicikliste, a osobito za roditelje koji voze malu djecu i sl.) i korištenje daleko kvalitetnijih i jeftinijih (crvenkasto) obojenih ploča na stazama umjesto bojanja podloge. Za razliku od naših većih gradova u kojima se automobilima često dodijeli po 3-4 trake za kretanje i još 2 za parkiranje, a onda sliježe ramenima i kaže “nažalost nema mjesta za biciklističke staze”, u Križevcima ima dosta ulica u kojima u profilu nema ničega nego dvosmjerne ceste, uskog pločnika i podjednako uskog zelenog pojasa, pa je nešto teže – iako ne i nemoguće – pronaći mjesto za biciklistički promet ako su cestovni i pješački već dosta živi.
Nakon obilaska zajedno smo sjeli i pričali o biciklističkim stazama i trakama, načinu financiranja njihovog uređivanja, raspodjeli prostora među vrstama sudionika u prometu na postojećim prometnim pravcima, o postojećim stalcima i budućim javnim biciklima. Osim toga, razgovarali smo i o nekim suptilnim, ali (u hrvatskim okvirima) zaista naprednim zahvatima koje gradska uprava razmatra kao što su izdizanje kolnika pojedinih križanja tako da bude u razini pločnika umjesto u razini kolnika kao mjera smirivanja prometa, otvaranju dvosmjernog biciklističkog prometa u nekim ulicama u kojima je danas dozvoljen isključivo jednosmjeran promet za sve vrste vozila, kao i u budućim jednosmjernim ulicama te smo uspoređivali praksu raznih hrvatskih i europskih gradova. Treba reći da ni iz pozicije gradske uprave nije lako – a nerijetko je i praktički nemoguće – provoditi neke vrste promjena, ali dojma smo da križevačka gradska uprava raspolaže pragmatičnim, dobronamjernim i tehnički upućenim ljudima s kojima bismo rado surađivali.
Kako smo u Križevce doputovali vlakom, izlet je zaokružen jednom ugodnom biciklističkom vožnjom natrag u Zagreb: vrijeme je bilo gotovo idealno, kraj zanimljiv, zelen i blago brežuljkast, a osim u samim Križevcima, uživali smo u atmosferi i prostorima simpatičnog centra Vrbovca i Dugog Sela koje je davno prestalo biti selo i razvoja svoj gradski identitet i smjer.
Da nam je više ovakvih dana i aktivnosti! :)
