Piše: Davorin Belamarić
Iako nemamo egzaktne podatke, proljeće je na sve nas ostavilo jednak dojam: gradsko bicikliranje po Zagrebu i dalje raste. Nažalost, uz jednaku, nedovoljno razvijenu infrastrukturu donekle rastu i rizici pojavom većeg broja vozača. Zato apeliramo na povećan oprez, odgovornost, solidarnost … i informiranost koju potičemo tekstom koji slijedi. Pogotovo smo ga namijenili novopridošlim, neiskusnijim gradskim biciklisti(ca)ma kojima želimo dobrodošlicu i sreću.
Podsjećamo da smo istim povodom prošle godine objavili ZAGREBICIKLIN – džepni priručnik za sigurnu i tolerantnu vožnju bicikla. Nadamo se iz budućih projekata financirati novo prošireno izdanje kao i tisak nove količine priručnika, u međuvremenu postojeće izdanje dostupno je zainteresiranoj javnosti za besplatan download OVDJE.
Sigurnost i solidarnost – sadržaj prije forme
Biciklisti su vrlo ranjiva kategorija u prometu, a u stalnom su kontaktu s jednom mnogo bolje zaštićenom – automobilima i jednom još ranjivijom – pješacima. Zbog situacije koju svakodnevno viđamo na terenu, riskirat ću da budem dosadan i podsjetiti da je najvažniji cilj u prometu stići na odredište bez nezgode, opasnosti i stresa, na što kao pojedinci prvenstveno utječemo kroz brigu o vlastitoj sigurnosti i sigurnosti slabijih. Stoga fokus ne smije biti na maksimalnoj brzini kretanja gradom, inzistiranju na svom pravu, a neodgovorno je očekivati da samo drugi brinu o našoj sigurnosti.
Redovno dobivamo dojave da policija hvata, globi i prekršajno goni bicikliste po gradu, uz zahtjeve i očekivanja da Sindikat biciklista “tome stane na kraj”. Da odmah razjasnimo: Sindikat biciklista zalaže se za svako opipljivo povećanje sigurnosti u prometu, a poštivanje prometnih propisa i policijske kontrole načelno doprinose tome; dakle niti im se možemo niti želimo suprostaviti. Ipak, želimo objasniti razliku između forme i sadržaja, koja postoji u svakom nesavršenom sustavu, i apelirati da u prvom planu bude sadržaj.
Sindikat biciklista često održava edukacije po školama. Redovno se razvije velika diskusija oko toga što je najvažnije kad prometujemo biciklom: prometna pravila, vlastita sigurnost, sigurnost drugih ili efikasnost kretanja. Brzo se složimo oko toga da bi u idealnom svijetu poštivanje prometnih pravila bilo dovoljno i da bi automatski zadovoljilo sve ostale kriterije; konačno to je i svrha prometnih pravila. Složimo se nažalost brzo i oko toga da smo u Zagrebu jaaako udaljeni od tog idealnog svijeta i da često moramo ići u kompromise i npr. zbog vlastite sigurnosti žrtvovati prometna pravila.
U skladu s tim, molimo policiju da u kontroli i kažnjavanju biciklista fokus bude na opasnim postupcima koji mogu uzrokovati tešku nesreću, a ne na bezopasnim formalnim povredama propisa. Naročito podržavamo hvatanje i kažnjavanje biciklista koji riskiraju nesreće vozeći noću neosvijetljeni ili vozeći kolnikom u suprotnom smjeru. A dok god nismo u idealnom svijetu, molimo nastavak tolerancije i razumijevanja za formalne prekršaje kada nikoga ne ugrožavaju, poput vožnje širokim i praznim pločnikom ili vožnje po segmentu prekinute biciklističke staze. Na sličan način kao što se pješacima tolerira hodanje po biciklističkoj stazi, a autima u slučaju izvanrednih situacija parkiranje i zaustavljanje na nepropisnim mjestima.
Bilo bi nam drago i da policija počne loviti i kažnjavati vozače automobila u slučajevima kada opasno ugrožavaju bicikliste oduzimanjem prednosti, rezanjem puta pri skretanju ili pretjecanjem uz mali razmak, jer čini se da je to jedini način da se u javnosti dovoljno osvijesti težina tog opasnog i nažalost prilično čestog postupka.
Okrugli stol „Stradavanja motociklista i biciklista u prometu“
Nedavno smo sudjelovali na okruglom stolu „Stradavanja motociklista i biciklista u prometu“, organiziranom od strane udruge Sigurnost u prometu. Nažalost, atmosfera je neodoljivo podsjećala na roditeljski sastanak: znate onu situaciju kada dolaze samo roditelji dobrih učenika, a oni čija djeca stvaraju najviše problema i zbog kojih se sastanci sazivaju se nikad ne pojavljuju.
Tako smo čuli Mirona Huljaka iz MUP-a koji nam je predstavio podatke o nesrećama i najčešće razloge stradavanja, Darinku Jug, predsjednicu udruge Moj bicikl koja je naglasila važnost i čest izostanak osvijetljenosti i vidljivosti biciklista … U publici su bili motoristi iz udruge Karavana za život, koji su suprotno svim predrasudama o motoristima ispod kožnih jakni sa šiljcima djelovali tako fino i pitomo i odgovorno su tražili strože uvjete za tehnički pregled motora. Nas dvojica iz Sindikata biciklista vozimo bicikl desetljećima i prošli smo više od sto tisuća kilometara bez nesreće, a godinama podučavamo djecu i odrasle kako prometovati biciklom na siguran i tolerantan način.
Biciklisti koji gaze pješake i izlijeću pred aute neosvijetljeni u suprotnom smjeru nisu bili na Okruglom stolu. A upravo je većina problema pripisana njima, ili preciznije: zbog njih svim biciklistima. „Ova kategorija sudionika u prometu ne poštuje temeljne prometne propise što ne stvara probleme samo vozačima motornih vozila, već i ostalim sudionicima prometa…“ moglo se pročitati i čuti u brojnim medijskim osvrtima na događaj
Zamislite kako bi zvučala konstrukcija „Vozači automobila su kategorija sudionika u prometu koja vozi neodgovorno i agresivno i oduzimanjem prednosti ugrožava bicikliste“ – naravno tendenciozno i neistinito: to naime ponekad rade neki vozači automobila. Iako kao biciklisti redovno doživljavamo takve situacije u prometu, ne možemo zbog toga paušalno optužiti sve vozače automobila. Štoviše, takva izjava bi i nas naljutila, jer i mi se često pojavljujemo u ulozi vozača automobila i ponašamo se uviđavno prema biciklistima.
Naoko nebitna nepreciznost izražavanja onemogućava diferencijaciju biciklista na one koji voze neodgovorno (a takvih zaista ima i lakše ih zapažamo) i one odgovorne i tolerantne koji su u većini. Paušalno negativno etiketiranje svih biciklista nije dobra polazna osnova za razvoj tolerancije i suživota različitih grupa prometala, koje nam je prijeko potrebno da podignemo razinu sigurnosti svih.
Spomenimo i dramatično citiran podatak da su biciklisti sami krivi za 60% nesreća. Statistički gledano, ako nema pravilnosti, krivnja svake slučajno odabrane strane (npr. automobila parnih i neparnih registarskih oznaka) bit će 50% – ili nešto više jer ima i slučajeva da su obje strane krive. Stoga udio od 60% nije značajno iznad čiste statistički očekivane vrijednosti da bi svu odgovornost za nesreće pripisao biciklistima. Štoviše, u najtežim nesrećama, u kojima su biciklisti poginuli, biciklisti su krivi „samo“ u 46% slučajeva, tj. u 54% slučajeva su nedužne žrtve tuđe greške. Nadalje, problemi loše infrastrukture i nedorečenih propisa dodatno povećavaju formalnu krivicu biciklista i udio u statistikama nesreća.
Medijske dramatizacije s udjelom od 60% i simplifikacije tipa „(svi) X su Y“ su štetne, jer čitatelje udobno amnestiraju od vlastitog udjela u odgovornosti i mogućeg doprinosa u rješavanju problema. Biciklisti su idioti koji voze neosvijetljeni, neodgovorno i protiv propisa i sami su si krivi za nesreće u kojima nastradaju. Baš tužno, ali srećom ne tiče se nas i tu ne možemo ništa napraviti da pomognemo. Savjest je kristalno čista i svijet je opet lijep.
Mediji nisu dočekali diskusiju u kojoj je bilo dodatnih vrijednih informacija i prijedloga. Tako su u zaključke Okruglog stola ušli prijedlozi da se gradovi potaknu na sustavno planiranje prometne infrastrukture, da uvažavanje vozila na dva kotača uđe u proces osposobljavanja vozača motornih vozila kao i da se konačno odobri Pravilnik osposobljavanja za vožnju biciklom u školama, koji je deset godina van snage. Nadamo se da će zaključci, koji su dostavljeni nadležnim ministarstvima, barem donekle utjecati na poboljšanje sigurnosti.
Naše daljnje akcije u vezi sigurnosti
Sindikat bicilista nastavit će i intenzivirati svoje aktivnosti u edukaciji postojećih i budućih biciklist(ic)a, s posebnim naglaskom na toleranciju i sigurnost. Ove godine smo napravili već 15 edukacija u zagrebačkim osnovnim školama i tu aktivnost ćemo nastaviti u sklopu započetih projekata. Preko EU projekta bike2work u kojeg smo uključeni adresirat ćemo ljude koji na posao odlaze biciklom.
Nastavit ćemo naše aktivnosti inzistiranja na kvalitetnoj biciklističkoj infrastrukturi u Zagrebu i suradnje s Gradskom upravom. Kao što već dugo ističemo, nezadovoljavajuća biciklistička infrastruktura uzrok je brojnim frustracijama, rizicima i nezgodama.
Nastojat ćemo adresirati što više biciklista iz kritične skupine od onih potencijalnih 60% uzročnika nesreća. Ipak, suprotno kolektivističkom poimanju koje sugeriraju mediji, biciklisti su individualni nezavisni ljudi na čije ponašanje Sindikat biciklista ima ograničen utjecaj. Mislimo da ovdje puno više može i treba napraviti policija.
Nastojat ćemo u suradnji s relevantnim partnerima pokrenuti i neke nove projekte edukacije, sigurnosti i tolerancije u prometu. U tim projektima ćemo pokušati adresirati ne samo bicikliste nego i ostale relevantne skupine sudionika u prometu. Veseli nas da smo s udrugom Sigurnost u prometu već dogovorili buduću suradnju na projektima od zajedničkog interesa.
Iako adresiramo prvenstveno bicikliste, apeliramo na zajednički rad i trud u kojem će svaka strana napraviti sve što može. Ovo nije plemensko prepucavanje biciklista i vozača automobila u kojem jedni drugima brojimo krivce i veselimo se ako su drugi krivlji. Naprotiv, nas veseli visok postotak krivnje biciklista, jer tu populaciju, iako ne odgovaramo za nju, možemo barem donekle adresirati i time bolje utjecati na ukupnu sigurnost. U ovom slučaju “Počisti prvo ispred svoje kuće” nije samo civilizacijska tekovina nego i djelotvorniji pristup. Ipak, želja nam je da i susjedi spoznaju smeće ispred svojih kuća i da ga i oni počnu čistiti odmah, a ne tek kad mi svoje počistimo a njihov udio naraste na 100%.
Nadamo se zajedničkim akcijama čišćenja sa susjedima i roštilju i pivi poslije toga. Svaki poginuli biciklist manje dovoljno je velika motivacija.
