Aktualna kriza izazvana epidemijom koronavirusa i zahtjev za ograničenjem fizičkih kontakata značajno su promijenili načine kretanja građana. S obzirom na to da se promet osobnim automobilima naglo smanjio, a javni prijevoz je u cijeloj Hrvatskoj privremeno obustavljen, osim za esencijalne radnike s posebnim propusnicama, sve više ljudi vozi bicikle, romobile i pješači. Istovremeno, među onima koji su odlučili koristiti automobil kao prijevozno sredstvo, pojedini vozači često gube osjećaj za brzinu na praznim i širokim cestama.
Međutim, regulacija i prostorno oblikovanje prometnica nisu prilagođeni za te primjetne promjene u izboru prijevoznih sredstava. Da bi se održao preporučeni sigurnosni razmak prilikom kretanja, a istovremeno zadržala sigurnost u prometu, hitno je potrebna nova privremena regulacija i preraspodjela prostora na gradskim prometnicama.
Metropole europskih zemalja poput Njemačke, Austrije, Belgije i Mađarske prepoznale su taj problem i implementirale privremena rješenja, a ni Hrvatska si ne može priuštiti odgađanje njihovog prihvaćanja.
U suprotnome riskiramo daljnji nastavak širenja zaraze koronavirusa ponovnim aktiviranjem javnog prijevoza, kao i istovremeno potencijalno opterećenje bolnica ozljeđenima u prometu. Oba razloga velike su prepreke za ublažavanje kriznih mjera koje trenutno (opravdano) koče normalan život i gospodarstvo.
Rješenja već postoje, ona su jednostavna, kreativna i njihova provedba nije vremenski ni financijski zahtjevna. Berlin i Budimpešta već tjednima prenamjenjuju dijelove kolnika u biciklističke trake. Beč je nastavio širiti svoje zone smirenog prometa u ulicama stambenih četvrti. Bruxelles je unutar cijelog centra grada uveo ograničenje brzine od 20km/h i dao apsolutnu prednost pješacima za kretanje čitavom površinom ulica. Milano najavljuje proširenje pješačkog i biciklističkog prostora na čak 35 km prometnica u narednim mjesecima.
Cilj im je da građani koji sada u nuždi biraju bicikl kao način prijevoza, kao i oni koji od ranije bicikliraju, imaju na raspolaganju jednostavne i sigurne rute za dolazak na odredište. Pješaci također trebaju više prostora na pločnicima kako bi održali sigurnu udaljenost. To je jedini način za sigurno kretanje dostupan većini građana. Takve mjere također doprinose manjoj gustoći putnika u javnom prijevozu jednom kada se on ponovno pokrene.
Radnici ključnih sektora za trenutno funkcioniranje grada na posao nerijetko putuju biciklom ili pješice, a prioritet mora biti njihova zaštita, istovremeno od potencijalne zaraze, kao i od opasnosti motornog prometa.
Iz tog razloga smatramo da se prioritet nesmetanog kretanja ne smije davati jurećim automobilima, nego živim ljudima koji se kreću pješice, romobilom ili biciklom.
Smatramo da je vrijeme da se prošire “zone 30” u centru i većinski stambenim blokovima, što bi omogućilo sigurnije odvijanje prometa za sve, uz naglasak na one najranjivije.
Privremena prenamjena rubnih traka na pojedinim avenijama i višetračnim ulicama u posebne trake za bicikliste oslobodila bi čitav nogostup pješacima, usporila automobilski promet na prihvatljive razine te svima omogućila veću sigurnost. Takve prenamjene mogu biti izuzetno jednostavne i jeftine. Na primjerima Budimpešte i Berlina vidimo da se prenamjene mogu provesti “preko noći” iscrtavanjem privremenih oznaka na kolniku i postavljanjem jednostavnih zaštitnih barijera poput čunjeva i pomičnih stupića.
Nužnost prenamjene dijelova kolnika u pješačke i biciklističke površine najizraženija je području zagrebačkog Donjeg grada gdje je nakon razornog potresa povećana opasnost prilikom kretanja pločnicima zbog pada oštećenih dijelova zgrada,
Odgovornost za provedbu mjera koje će dati odgovor na zahtjeve aktualne krize je na lokalnoj samoupravi, ali državna politika može i mora pomoći odgovarajućim smjernicama, zakonskim okvirom i financijskim doprinosom.
Stoga također apeliramo na Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da se uključi i osigura uvjete lokalnim vlastima za brzo i jednostavno uspostavljanje biciklističke i pješačke mreže staza unutar i između pojedinih općina i gradova. Potrebno je stvoriti regulatorni okvir da se ceste mogu brzo i lako redizajnirati te pokazati da je prometna politika važan doprinos ljudskom zdravlju.
Važno je podržati lokalne vlasti brzim davanjem smjernica za privremeni redizajn ulica kako bi se omogućio siguran i pješački i biciklistički promet putem kvalitetne infrastrukture.
Najvažnije privremene mjere koje bi valjalo provesti bez odgoda u gradovima i općinama su:
- privremeno proširenje pločnika: ako su pješačke staze preuske (i još dodatno sužene mnogobrojnim kantama za otpad i/ili terasama kafića), potrebno ih je proširiti na dio površine kolnika posebnim oznakama na prometnicama,
- uspostava privremenih biciklističkih traka na kolnicima ulica s više traka (Pop Up Bike Lanes kakve su već uspostavljene primjerice u Budimpešti i Berlinu) koje omogućuju sigurnije kretanje i potiču nove bicikliste na pronalaženje sigurnih ruta kroz grad,
- premještanje biciklističkog prometa na kolnik u ulicama preuskim za odijeljeni promet. Prisutnost većeg broja biciklista na kolniku nužno je naglasiti dodatnom signalizacijom i ograničenjem brzine,
- uspostava „otvorene ceste“ za biciklistički i pješački promet ili zona smirenog prometa: pretvaranje odabranih prometnica u zone sa znatno smanjenim motoriziranim prometom (samo za stanare). Privremeno smirivanje prometa također pomaže u oslobađanju parkova od pritiska velikog broja ljudi i omogućavanju kretanja bez opasnosti od zaraze,
- reprogramiranje tipkala na semaforima na način da pješaci i biciklisti ne moraju tražiti zeleno svjetlo uz produljenje zelenih faza za nemotorizirani promet kako bi se izbjeglo dodirivanje tipkala i formiranje grupe ljudi koja čeka zeleno svjetlo,
- privremeno smanjenje brzine u većini stambenih i netranzitnih ulica na 30 km/h i 50 km/h u ostatku grada.
- proširenje mreže stanica javnih gradskih bicikala.
Korona je izvukla na vidjelo globalnu povezanost našeg društva. Nadolazeća ekonomska kriza će ukazati na krhku ovisnost svakodnevice o dugim lancima opskrbe u industriji, prehrani, prometu… Kriza je nužno i prisila da preispitamo modele koje uzimamo zdravo za gotovo. Među takvim modelima je i ideja automobila kao primarnog i dominantnog prijevoznog sredstva u gradovima.
Činjenica je da je Hrvatska zemlja u kojoj prevladava auto-centrično prometno razmišljanje i planiranje.
Svakodnevno se iznova potvrđuje da novi cestovni projekti grade na način koji zanemaruje sudionike u prometu koji nisu u autu. Ljudi bez auta se tretiraju kao građani drugog reda.
No kad se stvari vrate u “normalu”, i promet će biti drugačiji.
Za naše nebrojene sugrađane koji će ostati bez prihoda, automobil neće biti dostupna mogućnost.
Za ranjive skupine ni javni prijevoz neće biti dostupan zbog trajnog zdravstvenog rizika.
Ako si ne mogu priuštiti automobil za svakog člana obitelji, ako ne žele ugrožavati svoje zdravlje korištenjem javnog prijevoza, za sve više ljudi će bicikl biti nužno sredstvo kretanja da bi došli do posla, do doktora, do dućana…
Već i prije krize, ljudi su automobilom često obavljali putovanja od svega par kilometara, što se često jednako brzo može obaviti i biciklom, ali ulaganja u prometnu infrastrukturu moraju to omogućavati.
Povodom izrade prometnog masterplana Zagreba i okolnih županija provedeno je istraživanje o stavovima građana o različitim oblicima prijevoza. Čak 91% ispitanika istaklo je prometnu sigurnost važan ili najvažniji čimbenik za poboljšanje prijevoza biciklom. Drugim riječima, 91% ispitanika izrazilo je strah i opasnost od sudjelovanja u postojećem načinu uređenja prometa.
Hoćemo li bezuvjetnu sigurnost kretanja i pristupačnost svim dijelovima grada omogućiti samo onima koji mogu ići autom, ili ćemo naglasak staviti na oblike prijevoza koji su dostupni svima?
Naslovna fotografija: Berlin; izvor: Facebook Zweirat Stuttgart