Početkom svibnja udruga Sindikat biciklista na svom facebook profilu počela je sa svakodnevnom objavom jedne fotografije od kojih svaka na konkretnom primjeru predstavlja svoju kategoriju promašenih infrastrukturnih riješenja. Reakcije su ubrzo krenule kroz komentare. Iz svih komentara lako je iščitati potpunu konfuziju u koju su nas dovela navedena i često spominjana loša prometna rješenja prometnih stručnjaka.
Gurnuti u svoje rovove, borimo se jedni protiv drugih pokušavajući u susjedni rov ubaciti dovoljno jaki argument koji bi ih ušutkao. Sindikat biciklista ne zauzima poziciju protiv već poručuje da svi zaslužujemo siguran prostor za kretanje gradom ma koji način izabrali. Ne pristajemo na antagonizam koji nam se nameće stalnim ponavljanjem istih nepromišljenih i štetnih riješenja i za pješake i za bicikliste, a i za puls grada koji svoj život i rad mora prilagoditi potpuno neprilagođenim rješenjima.
Naša poruka je urodila plodom jer je nakon samo jednog dana suludo visoki rubnjak na spoju Branimirove i Heinzelove spušten. Na naš račun, drugi put.
Drugi korak ove akcije je pisanje poruka na provizornim biciklističkim stazama, a po reakcijama na facebooku vidljivo je da su primijećene, ali su ponovo iščitane preko ruba vlastitog rova, dakle, često pogrešno. Naša poruka “pločnici pješacima” shvaćena je kao reakcija pješaka protiv biciklista.
Poruka “pazi, konobar” kao organizirani pokret konobara protiv biciklista. Treći slogan “preporučio gradonačelnik” pokazala se kao kotačić koji nedostaje da bi se složeni i prilično ugroženi mehanizam međusobnog razumijevanja svih nas zguranih na pločnik, ponovo pokrenuo.
Preuski pločnici, biciklističke staze koje to nisu, terase kafića na kojima konobari svakodnevno izazivaju sudbinu krećući se od šanka do terase i na drugoj strani motorna vozila u punom komforu na 2/3 prostora, stanje je na koje ne pristajemo. Ne pristajemo biti samo biciklisti jer i mi smo i pješaci i gosti terasa i želimo se osjećati sigurno, a tu sigurnost želimo za sve.
Udruga Sindikat biciklista nastavit će s akcijama uvijek s istim ciljem – solidarnost i pravo na sigurno i slobodno kretanje, a za dobra infrastukturna rješenja bazirana na pametnom planiranju i korištenju već postojećih iskustava bolje organiziranih europskih gradova po mjeri čovjeka.
Nastavak slijedi, do tad “pazi, konobar”!
