Sustav javnih bicikala Nextbike je sve popularniji oblik javnog gradskog prijevoza u hrvatskoj metropoli. Sustav trenutačno ima 3.500 registriranih korisnika, a u Zagrebu se trenutačno nalazi 12 stanica s biciklima. U idućih će se godinu dana ta mreža proširiti na čak 50 stanica. Sustav javnih bicikala se uvodi u Zadru, a planira se pokretanje sustava i u Dubrovniku. Sustav javnih bicikala ima mnogo prednosti, radi se ekonomski i ekološki održivom sustavu mobilnosti koji pomaže u smanjenju prometnih gužvi, rješavanju problema parkiranja, doprinosi zaštiti okoliša, obogaćuje turističku ponudu i općenito utječe na poboljšanje kvalitete života u gradu.
Zanimala su nas iskustva korisnika ovog sustava te smo zamolili dvoje naših članova, Katarinu i Marija, da opišu svoje iskustvo s Nextbike-om. Katarina i Marijo koriste javne bicikle te su bili idealni kandidati da nam ispričaju o prednostima i nedostacima ovog sustava. U nastavku donosimo njihove priče, a kako dame imaju prednost započinjemo s Katarininom pričom.
“Kao da mi nije previše buđenje u 5 i pol, mamurno jutro zacrnila je i kiša. Dobro, slažem tko sam, što sam i kamo moram. Moram tramvajem na posao. Uff. Treba mi bar 15 minuta duže. Čupam kosu i grizem nokte jer ga, kao i obično, čekam ko Godota, a ne smijem kasniti na posao.
Nakon radnog dana, noge natečene od stajanja, sunce sad nema milosti. Roje se misli, “moram ovo, a i ono” u gradu, ali ništa mi se ne da jer, pogađate, nemam bicikl. Jutros sam išla tramvajem. A da odem ravno doma, pomislim. U tom trenutku baltazarovski mi sine da me u gradu čeka – Nextbike! Osmijeh se razvuče oko glave pa s njim požurim na tramvaj do prve Nextbikeove stanice u Petrinjskoj. Pokušam se prijaviti svojom iskaznicom, ali stanica me ne registrira. Treći put očitavam karticu prije nego uspijem dobiti bicikl. A u smokve, još me traži i neku šifru koju nikako da zapamtim pa šaljem poruku da me još jednom podsjete. Napokon se dočepam bicikla i odlučim cruisati po gradu prema doma.
Bicikl je jako ugodan za vožnju, zanemarimo li da se nisam navikla na torpedo-kočnicu pa u kriznim situacijama automatski stišćem ručnu koja ne koči najbolje, no i nije za to predviđena. Odlučim malo skoknuti do placa u kvartu, kupim nešto hrane, stavim je u košaricu. Velika je i izdržljiva, a i sve imam na oku. No pao je mrak, a moja svjetla ne rade! E, Krešo moj ;) To se ne bi smjelo događati. Želudac se buni, a i grlo je presušilo. Vrijeme je da se pozdravim s biciklom na najbližoj stanici. Odjava nije potrebna, samo ubacim bicikl u stanicu. Ako imam sreće. Po principu ćorave koke i zrna, krenem gađati u jednu, ne ide, ali već na drugoj sam očito pogodila kut :)
Nextbike? Odlično zamišljena priča, samo treba vremena da sve postane jednostavno. Zato, uz ovih nekoliko problema, kad god nisam na svom biciklu, vozim Nextbike. Divno je znati da te uvijek negdje čeka bicikl, a taj osjećaj ne želim izgubiti.” (Katarina)
Slijedi Marijevo iskustvo:
“Krećem se po gradu što više biciklom. Najviše vlastitim, ali ponekad mi se omakne pa sam osuđen na vožnju javnim prijevozom. Ali samo do najbliže stanice Nextbikea.
Rado koristim uslugu javnog unajmljivanja bicikla prvenstveno da popunim nedostatke u korištenju javnog motornog prijevoza ili izbjegnem gužvu u prenatrpanim autobusima i tramvajima.
Sve moje vožnje su do sad bile ne duže od pola sata, koje mi Nextbike ništa ne naplati, jer u biti cijeli širi centar grada se može proći na biciklu u tih pola sata.
Ono kad vam pobjegne autobus 217 sa Kvaternikovog trga, a trebate doći do Vukovarske, umjesto da čekate sljedećih petnaest i vozite se pet, odšetate do stanice za pet i odbiciklirate za deset minuta biciklom do stanice Ružmarin te stignete na posao.
No dosta i s tim pohvalama i praktičnostima. Ima i stvari koje još nedostaju u tom sustavu. Na primjer, kada dođem na prazno stajalište ili je samo jedan bicikl dostupan na stajalištu, ali je prije toga bio odjavljen na nekom drugom. Problem? Dobijete šifru za otključavanje, ali stanica ga ne pušta iz stalka, a pošto nemate vremena zvati kontakt službu popustite, zaključate ga, odjavite i nastavite dalje pješice.
Neću biti cjepidlaka. Ovo su dva jedina primjera nedostataka na koje sam naišao, plus premalo stanica van šireg centra grada.
Bicikli su im udobni za moje polusatne vožnje, ne znam za duže rute. A i dovoljno su opremljeni za sigurnu vožnju, čak i po kolniku. I imaju one tri brzine koje su dovoljne za prevladavanje svih nedostataka prometnoj infrastrukturi i još ugodniju vožnju. Čak sam otkrio kako prevesti zatvoreni kišobran, naravno ne u košari jer je ona dovoljno velika za ostale stvari (torbe, ruksaci …).
Najviše što sam primjetio je to da se ljudi dosta okreću za tobom kad voziš Nextbike, ne znam gledaju li reklamu ili si misle “gle lika, plaća a vozi sam”. Krivo, prvih pola sata je džabe.” (Marijo)
