Od 7. travnja na snagu je stupio prvi hrvatski Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi. Pravilnik je donesen punih 15 mjeseci nakon završetka javne rasprave na Badnjak 2014. godine. Udruga “Sindikat biciklista” na javnu je raspravu uputila preko 90 točaka primjedbi i prijedloga, a u završnoj je verziji puno loših formulacija iz prvotnog nacrta pravilnika izbačeno. Brojne naše sugestije su usvojene i korektno formulirane, uključujući i sam naziv pravilnika. Pravilnik sadrži niz solidnih i progresivnih rješenja koja omogućuju kvalitetnu biciklističku infrastrukturu, no postoje i elementi koji izravno štete razvoju biciklističke infrastrukture ili uopće nisu pokriveni.
Po prvi puta su u ovakvom dokumentu definirana obvezujuća načela po kojima se biciklistička prometna mreža mora graditi na način da bude sigurna, ekonomična, atraktivna, ali i izravna i cjelovito integrirana u okolnu cestovnu infrastrukturu. Više se ne može dogoditi da završetak biciklističke staze nije uredno spojen na kolnik, odakle će vozač bicikla po zakonu nastaviti vožnju. Ako posebnih biciklističkih površina nema, obavezno je postavljanje znakova koji upozoravaju sve sudionike u prometu na prisustvo vozača bicikala na kolniku. Osim toga, definirani su strogi uvjeti za vođenje biciklističkog prometa na nogostupima, zaštitne širine u odnosu na bočne prepreke, način uvođenja biciklističkih traka za suprotan smjer na jednosmjernim ulicama i slično.
Dosadašnji površni pristup bojanja nogostupa bio je najlakši način da se tobože udovolji potrebama biciklističkog prometa, a da se pritom ne zadire u privilegirani status automobila. Nasuprot tome, kvalitetna biciklistička infrastruktura nemoguća je bez preraspodjele prostora na cestama, uz tek sporadične kompromise na račun pješačkih površina. Ovaj pravilnik svojim bi odredbama zaista mogao značiti pozitivnu revoluciju u planiranju i organizaciji cestovnog prometa u Hrvatskoj.
Definicija biciklističke ceste, biciklističke trake na prometnici s jednosmjernim prometom izvedene u smjeru suprotnom od smjera kretanja motornih vozila, mješovite pješačko-biciklističke površine i obaveza posebne prometne regulacije na cestama za mješoviti promet neki su od kvalitetnih noviteta koji su se našli u pravilniku. Uvedena je i obaveza osiguravanja zaustavne preglednosti između površine za kretanje bicikala i ostalih prometnih površina, osobito na privozima križanjima, što će obvezati projektante da se ozbiljnije posvete označavanju biciklističkih površina koje će zaista morati biti u skladu s pravilima struke, za razliku od dosadašnje prakse.
U pravilniku se mogu naći i loše smjernice. Primjerice, koliko god se do sada biciklističke staze crtalo bez ikakvih kriterija, novi pravilnik je definirao uvjete koje je gotovo nemoguće ispuniti da bi se izgradila nova biciklistička staza. U nekim slučajevima zbog zahtjeva širine zaštitnog pojasa i gradnje zaštitnih ograda prema kolniku onemogućit će se izgradnja staza uz prometne ceste gdje su one najpotrebnije.
Upitno je što sve to danas znači za krajnje korisnike. Pravilnik ima prijelazne odredbe koje određuju da će tek za 3 godine sadašnja infrastruktura postati nepropisna i do tada se mora promijeniti. Međutim, sva nova cestovna, i to ne samo biciklistička infrastruktura morala bi biti izgrađena u skladu s ovim pravilnikom. Od danas se više ne bi smjela pustiti u promet nova ili rekonstruirana prometnica koja ne omogućava vozačima bicikala svih dobi da se na siguran način kreću biciklom. U međuvremenu, krajnji korisnici i dalje moraju poštovati signalizaciju koju zateknu na prometnicama.
Tomislav Nakić-Alfirević, predsjednik Udruge
