Kao što trendseteri znaju što su imali na sebi kad su prekidali, a glazbenici što je sviralo, mi pedaloljupci takve događaje pamtimo u odnosu na naš bicikl.
Jesmo li se dovezli kako bi okončali vezu i zbrisali velikim zamasima u visokom prijenosu, ili smo bili u brzini za teški uspon pa se smiješno vrteći na sitno, iskrali iz odnosa koji nas je umorio. Ili smo veselo dojurili na sastanak gdje smo ostavljeni?
Bicikl nam je sačuvao ono malo dostojanstva jer nismo otišli teturajući, pogrbljeni i obliveni suzama. Bicikl traži ravnotežu, a brzi uzmak omogućuje da taj netko ne vidi naše suze. Ma kako bili žalosni, pedaliranje potiče izlučivanje endofrina – samoizlječenje počinje momentalno.
I mada je sve to jasno, manje-više, činjenica da je bicikl prvi eksponat u unikatnom Muzeju prekinutih veza, čovjeka (Biciklista) jako obraduje i razgali!
Evo kako ide objašnjenje uz bicikl-eksponat: nakon prekida veze nije uzela bicikl, nova veza je to smatrala glupim i kod bivšeg otišla po bicikl. Kad je i novoj vezi došao kraj, a baš je bio vruć dan, najjednostavnije je bilo odpedalirati iz veze.
Možda je vaša veza počela jer ste se mimoilazili biciklom, možda ste biciklirajući upoznavali svijet i jedan drugog, a postoji mogućnost da slučajno imate bicikl. Stoji negdje u uglu sobe, balkona, haustora…strpljivo čeka situaciju u vašem životu kada će vam se, konačno, učiniti kao jedino i najbolje riješenje.
Za ulazak ili izlazak iz veze.
Što je još sve moguće samo ako vozite, volite i čuvate svoj bicikl nekom drugom prilikom.