10.8.2016. u Rijeci je došlo do teške prometne nesreće u kojoj je na žalost jedna osoba smrtno stradala. Time je ta osoba postala dio crne statistike od oko jednog smrtnog slučaja dnevno, velikom većinom zbog automobila. Za razliku od tih ostalih tragedija, jedna konkretna reakcija o ovoj dosta je bombastično odjeknula u medijima (N1, net.hr, Jutarnji list, dnevnik.hr itd.), a dobrim dijelom se svodi na ovo: “kad bi barem svi imali super nove automobile”!
“Lane departure warning”, “driver alert system”, “autonomous emergency braking” i sl. – tehnologije koje navodi su toliko izvan masovne kupovne moći prosječnog Hrvata da to nije ni smiješno. Vrijedi podsjetiti: prosječna plaća je oko 5000 kn/mj. ako čovjek ima sreće da radi, od čega 4000 kn odlazi na preživljavanje. Vozila s takvom opremom koštaju od 150.000 kn na više + kamate kredita + osiguranje + gorivo + servisi + … Jasno je da nema šanse da značajan broj Hrvata takvo što može ili hoće kupiti pa je potpuno nejasan smisao prijedloga.
Na koga se možemo ugledati? Nizozemska ima oko dvostruko manje stradalih na 100.000 stanovnika od Hrvatske. Naime, uz druge čimbenike, u Nizozemskoj se oko trećina svih kratkih putovanja radi biciklom, a kad se čovjek zanese ili popije pa ne pazi na biciklu, šanse su zanemarive da će bilo tko poginuti (osim možda njega samog, a i onda opet samo jer onaj drugi vozi – automobil). U jednom Zagrebu se, s druge strane, upravo uredno troši desetke milijuna kuna na novi, savršeni asfaltni tepih za automobile, dok biciklističke staze trunu i nestaju. U Irskoj do 50% vrijednosti novog bicikla subvencionira država jer je to sigurno, zdravo i učinkovito vozilo, ali u Hrvatskoj se subvencionira električne automobile, za onaj 1 promil vozača koji imaju cca 200.000 kuna za takve igračke, bez ikakvog mjerljivog utjecaja na okoliš ili nikakvog utjecaja na sigurnost prometa.
Sigurnost javnog prometa je daleko viša od automobilskog (nema divljanja, opijata, voze profesionalci, drastične kazne, teži vozački ispiti…), ali je u npr. Zagrebu nečuveno da patrola izađe na ulicu i podijeli npr. 300 kazni u dva sata vremena gospodi u automobilima koji voze trakama predviđenima isključivo za tramvaje. U takvoj situaciji onda jasno slijedi “tko bi se vozio tramvajem kad onda kad ti najviše treba putuje sat vremena do Trga!?”, ali toga nema među predloženim rješenjima, premda je to mjera koja se može provesti brzo i jeftino te koja drastično povećava protočnost ljudi (a ne automobila) i sigurnost prometa jer čini javni prijevoz privlačnijim.
Ne tako daleko od Hrvatske, u npr. Ljubljani se rade velika parkirališta na obodu mreže javnog prometa, gdje se za cijenu od 1 eura dobije cjelodnevna karta za parkiranje automobila i karta za autobus ili odlične javne bicikle do gradskog centra. Istovremeno u Zagrebu trenutni gradonačelnik sanjari o višekatnoj podzemnoj garaži ispod HNK-a, Mimare i tko zna gdje još ne, nakon što je dio strogog centra već unakažen garažom u Gundulićevoj. Ali ne: u Hrvatskoj i dalje postoji predodžba o tome da 1) svaki građanin ima neotuđivo pravo da se vozi svojim automobilom, 2) da mu zajednica pod svaku cijenu mora osigurati parkirno mjesto i 3) da to parkirno mjesto mora biti 3 koraka od ulaznih vrata zgrade.
Konačno, nema ni spomena pozitivne primjere mjera smanjenja korištenja automobila, primjerice automatsku naplatu ulaska u širi centar grada (Stockholm, London…), rigorozne poreze za nove i osobito luksuzne automobile (Danska: 180%) i sl. Nema veze što te mjere izravno doprinose sigurnost smanjivanjem gužvi i općenito korištenja automobila, da ne pričamo o zagađenju zraka od kojeg se gine daleko više nego u prometnim nesrećama.
Dobar dio građana još uvijek je zaslijepljen automobilima kao jedinim prijevoznim sredstvom, sva druga sredstva se marginaliziraju, a životni standard diktira da automobil smije koštati do 20-30 tisuća. I onda je “čudno” da ginemo kao mušice – pa stvarno čudno! Kad nam se lokalne i nacionalne vlasti priključe u 21. stoljeću u kojem su ključne riječi intermodalnost, javni prijevoz, bicikli i pješačenje, jamčimo da će trenutne statistike izgledati kao ružan san!
