U subotu 9. lipnja 2018. nakon uspostave nove prometne regulacije u krugu RSC Jarun, službeno je otvorena nova biciklistička traka.
Radi se o novosti u pristupu uređenja prometa u Zagrebu jer je za potrebe nove biciklističke površine ukinuto prometovanje motornim vozilima jednom kolničkom trakom. Iako je u pitanju sportsko-rekreacijska zona pa bi nemotorizirani oblici kretanja ionako trebali imati prednost, nikad prije se u Zagrebu nije dogodilo da se ovako velika površina (oko 1.5 hektara!) prethodno namijenjena automobilskom prometu prenamijeni za biciklistički. Smatramo namjeru ovog primjera bitnim iskorakom ka humanijem planiranju javnih gradskih prostora.
Dosadašnja praksa koju poznajemo uglavnom je bila sve veća nepravednost preraspodjele javnih površina u korist individualnog motoriziranog prometa, a nerijetko i smanjivanje postignutih standarda koji se očituju u gotovo epidemijskim razmjerima oduzimanja prostora pješacima, u prvom redu potpuno nekritičkim označavanjem parkirnih mjesta, ali i nefunkcionalnih biciklističkih staza te postavom terasa ugostiteljskih objekata na nogostupe. Suprotno brojnim primjerima europskih gradova gdje centri sve češće postaju zona isključivo rezervirana za pješačenje, bicikliranje i javni prijevoz, stimulacija motoriziranog prometa izgradnjom garaža u strogom centru naših gradova dodatno je i teško unazadila opću kvalitetu života.
Nasuprot toj i takvoj praksi snažno podržavanoj od strane vladajućih struktura nespremnih na suočavanje s izazovima novog vremena, sve većim zagađenjima zraka, jačom bukom i prometnim gužvama, ovo je potez kojeg pohvaljujemo.
U donedavnom uređenju i raspodjeli površina na Jarunu prevladavalo je nezadovoljstvo različitih skupina (pješaka na jednoj, te biciklista i rolera na drugoj strani) zbog očite podkapacitiranosti postojeće zajedničke staze, osobito u toplijem dijelu godine kada je i broj korisnika veći, zbog gužve, različite brzine kretanja i načina korištenja površine (djeca, starije osobe, šetači pasa, biciklisti, roleri…), što je nerijetko rezultiralo verbalnim sukobima, ali nažalost i potencijalno opasnim nezgodama.
Na jarunskom primjeru potrebno je sve korisnike postupno pripremiti na nužne promjene kakve bi se trebale početi događati i izvan okvira sportsko-rekreacijskog centra.
Za servisiranje potreba sportskih klubova, dostave za ugostiteljske objekte, pristupa osobama s invaliditetom, pristupa parkingu i sl., smatramo da je prometovanje jednom kolničkom trakom dostatno, a uz kvalitetno osmišljeno i izvedeno prometno rješenje pozitivan doprinos poboljšanju rekreacijsko-sportske funkcije RSC-a i sigurnosti u korištenju njegovih sadržaja značajan.
Nažalost, upravo je nekvaliteta u realizaciji razlog brojnim kritikama pa i prvoj prometnoj nezgodi već u prvim danima stupanja na snagu nove prometne regulacije.
Biciklistička je traka nelogično smještena na vanjski obod kružne prometnice zbog čega ju presijecaju sva motorna vozila koja ulaze u prostor RSC Jarun.
Sukladno Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi, traka od ostatka prometnice treba biti odijeljena zaštitnim pojasom koji osigurava sigurnost biciklističkog prometa što je u ovom slučaju propušteno učiniti. Jedna od izravnih posljedica je da vozači automobila masovno prelaze u biciklističke trake da bi izbjegli uspornike na svojoj traci, čime naravno dovode u izrazitu opasnost bicikliste.
Za punu funkcionalnost u korištenju potrebno je osigurati poštivanje prometne signalizacije od strane svih skupina u prometu, edukacijom i/ili sankcioniranjem prekršitelja. Na taj bi se način izbjeglo da vozači motornih vozila parkiraju na biciklističkoj traci, jednoj kolnoj traci ili, izbjegavajući uspornike u svojoj traci, ulaze u biciklističku i tako im ugrožavaju sigurnost.
Također je važno postići da i roleri, trkači, biciklisti i pješaci osvijeste kako korištenje (prometne) površine na neodgovarajući način stvara potencijalno opasne situacije i nepotrebne konflikte.
Naposlijetku, nova bi regulacija trebala poticajno djelovati na ekološku svijest korisnika na način da ih se određenim mjerama, poticajnim, ali i restriktivnim, usmjeri ka promjeni svijesti o potrebi veće brige za okoliš. Višom cijenom za ulazak automobilom i parkiranje u zoni sportsko-rekreacijskog centra, mogućnostima alternativnog načina prijevoza (npr. besplatna kružna linija električnim minibusom, sustav javnih bicikala i sl.), korisnike bi trebalo (pri)učiti nužnim promjenama i izlasku iz komforne zone te osvijestiti da je izjava “umjesto dosadašnjih 200 m sada moram voziti auto 6 km oko jezera da bih došao do svog kafića i više zagađivati” samo neuvjerljiva izlika za neprihvaćanje vlastite odgovornosti u stvaranju zdravijeg, čistijeg i humanijeg okoliša.