26. listopada smo ponovno bili na sastanku s predstavnicima policijske službe za sigurnost cestovnog prometa Policijske uprave zagrebačke. Ovo nam je bio drugi sastanak unutar mjesec dana i nadamo se da će postati redovita praksa jer je PUZ pokazao volju za suradnjom. Nastavili smo razgovor o otvorenim pitanjima i idejama kako poboljšati sigurnost biciklističkog i ostalog prometa u Zagrebu.
Dogovorili smo osnovne crte zajedničke promotivno-preventivne akcije kroz koju ćemo promovirati upotrebu svjetala na biciklima. Detalje još razrađujemo, i zasad smo zadovoljni spremnošću policije da barem u jednom segmentu, osim represivnih akcija radi i na edukativnoj razini te jača na svijesti poštivanja zakona.
Inače, nekorištenje svjetala na biciklima noću je jedan od prometnih prekršaja za koje ne tražimo opravdanje niti toleranciju od strane policije niti drugih sudionika u prometu. U okviru loše infrastrukture i nedorečenih propisa, korištenje svjetala je jedna stvar u vezi koje se zalažemo za češće policijsko djelovanje. To ćemo ovom zajedničkom akcijom i postići, no ne samo kroz kažnjavanje.
Važno je ovdje spomenuti da policija u Zagrebu godinama nije provodila kvalitetan nadzor nad ovom odredbom jer nisu imali akcije u večernjim satima, pa je postotak korištenja svjetala noću ostao vrlo nizak. Unatoč tome što je poštivanje i kontrola postojeće zakonske odrebe bilo vrlo slabo, MUP je izmjenom zakona 2011. godine zatražio postrožavanje zakonske odredbe uvođenjem dodatne obaveze nošenja i reflektirajuće biciklističke odjeće ili prsluka. Smatramo da je to sekundarna zaštitna mjera koju se smjelo uvesti tek po dokazanoj nedovoljnoj učinkovitosti samo nošenja kvalitetnih svjetala. No uz poraznu razinu korištenja svjetala, uvođenje dodatne obaveze koja u praksi predstavlja dodatnu otegotnu okolnost u slučaju nesreće čak i kad vozač bicikla ima više nego vidljiva svjetla, smatramo djelovanjem na temelju dojmova, a ne dokaza. No to je tema za MUP i ravnateljstvo policije, a ne PUZ.
U svakom slučaju, od drugih tema na sastanku s predstavnicima PUZ-a dotakli smo se više puta traženog (kroz čak četiri godine) popisa primjedbi i nepravilnosti na zagrebačkoj biciklističkoj infrastrukturi koji je još 2011. godine zagrebačka policija uručila gradskom uredu za promet. Taj smo i dokument dobili nakon četiri godine traženja pa vidimo pomak u želji za suradnjom od strane PUZ-a. Pregledom tog dokumenta možemo vidjeti da su neke primjedbe bile na mjestu, a neke krajnje promašene. Opširnija recenzija tog materijala ne bi stala u ovaj izvještaj, no možemo reći da na sustavnoj razini problemi disfunkcionalne i nepropisne infrastrukture tom policijskom inicijativom nisu riješeni, nego su djelomično sanirane samo pojedinačne lokacije. Kažnjen nije nitko od odgovornih.
Nažalost, nismo se mogli složiti oko svih mišljenja te tako policija i dalje odbija kazneno i prekršajno djelovati protiv odgovornih osoba u jedinicama lokalne samouprave te pravnim osobama odgovornim za upravljanje cestovnom prometnom infrastrukturom. Za lošu, opasnu i često nepropisnu infrastrukturu neće protiv nikoga pokretati sankcije, ali su isto tako nespremni, na isti način, u akcijama “sigurnosti” biciklističkog prometa tolerirati formalne prekršaje nastale upravo zbog takve infrastrukture.
Naime, za sve naše pokušaje da dođemo do uzajamnog razumijevanja i zajedničke pozicije o razlikovanju forme i sadržaja prekršaja, pri čemu bi bitno obilježje prekršaja bilo prije svega konkretno ugrožavanje nečije sigurnosti, policijski službenici i dalje nemaju sluha. Čak i kad navodimo konkretne dokaze upravo takvog sustavnog toleriranja prekršaja drugih sudionika u prometu, poput dopisa iz PUZ-a o namjernom nekažnjavanju ilegalnog parkiranja automobila “zbog nepostojećih infrastrukturnih uvjeta”, nema spremnosti da se utvrde kriteriji sličnog toleriranja za bezazlene prekršaje vozača bicikala.
Takva rigidnost u stavovima može biti odraz osobne pristranosti i nezainteresiranosti za perspektivu biciklističkog prometa, ali isto tako može biti i rezultat naredbe sa samog vrha policijske hijerarhije. Naime, iz Ravnateljstva policije dobili smo odgovor na dopis koji smo bili urudžbirali uoči prosvjeda u rujnu. Cijeli dopis (u prilogu), kao odgovor na prosvjed i naše zahtjeve, uz mnogo okolišanja ne daje nikakve zadovoljavajuće odgovore. Uostalom, sam početak dopisa govori dovoljno: svjesni smo da jedinice lokalne samouprave krše zakon, ali ih nećemo kažnjavati jer nam je važnija suradnja nego sankcioniranje.
Možda je jedino što biciklistima preostaje kad ih zaustavi policajac radi nekog beznačajnog prekršaja reći: “ja nisam običan građanin, ja sam odgovorna osoba u gradskoj ili državnoj instituciji – zakon se na mene ne odnosi!”