Veseli nas sve veći broj tragova bicikala u gradskom snijegu jer pokazuju da sve više naših sugrađana ne odustaje od omiljenog prometnog sredstva ni u uvjetima malo niže temperature i neočišćenih biciklističkih staza. Premda se i dalje povremeno mogu čuti izjave da je “previše hladno za bicikl”, valjda od onih koji zimsko bicikliranje poistovjećuju sa svojim skijanjem na -25 °C, takvih je komentara sve manje. Opovrgava ih i činjenica da se na gradskim ulicama u skoro bilo kojem trenutku možete osvrnuti oko sebe i vidjeti nekoga kako najnormalnije ide biciklom u školu ili na posao. Jedino što ih možda u tome ometa jesu neočišćene površine za kretanje bicikala, čak i danima nakon što je snijeg prestao padati. No to je tema kojom se bavimo drugdje. U ovom tekstu prenosimo nekoliko savjeta i trikova koje je za sve one koji pedaliraju i kad živa padne ispod 10 Celzijusa pripremio naš Tomislav Nakić-Alfirević.
Zimska vožnja se u osnovi ne razlikuje mnogo od zimske šetnje. Obučete li zimski kaput, stavite rukavice, šal i kapu kad izlazite iz stana, jedino što vam još nedostaje je bicikl i spremni ste za “avanturu”. Ako još niste probali, mogli biste se iznenaditi koliko je razlika mala. No pri zimskoj vožnji ipak doživljaj mogu uljepšati malo bolja oprema i par sitnih trikova. Pisali smo nedavno o vožnji bicikla po kiši i mnogo toga što smo rekli za kišu vrijedi i za zimske uvjete.
Za početak, odjeća. Ona u prvom redu treba spriječiti dopiranje hladnog zraka do kože. Primjerice, tanka jakna koja ne propušta vjetar čuva toplinu bolje nego debela kroz koju puše. Počevši od glave, korisna je dobra kapa ili kaciga. Postoje posebne zimske biciklističke kacige, ali će jednako dobro poslužiti i znatno jeftinija skijaška kaciga, koja puno bolje štiti od vjetra i hladnoće nego obična biciklistička kaciga, pogotovo uši i čelo. Među mnoštvom raznih kapa od flisa, vune i drugih materijala, za umjerenu hladnoću će zapravo poslužiti bilo kakva kapa koja pokriva uši i čelo.
Na niskim temperaturama strujanje hladnog zraka i snijeg su neugodni za oči pa nisu na odmet naočale. Stakla štite oči od vjetra, ali ne smiju potpuno spriječiti strujanje zraka jer se inače magle. Možda su potpuno prozirna stakla najbolji izbor, s obzirom da zimi ionako ima manje danjeg svjetla.
Dobar šal je također dobrodošao, pogotovo ako je jakna malo otvorenija ili je temperatura ispod nule. Debela jakna koja se ne može dobro zatvoriti i spriječiti strujanje zraka kroz nju nije osobito korisna: šal je tada jako bitan jer štiti, vrat, grlo, i prsa, a po potrebi (kad je jako hladno) i nos i usta. U istu svrhu moguće je koristiti i buff, višenamjenski odjevni predmet koji se za čas pretvori iz kape u šal ili maramu za čelo i uši, a brzo se suši i iznenađujuće dobro štiti od vjetra.
Vožnja zimi puno je lakša s rukavicama jer šake inače brzo postanu neugodno hladne, a prsti se ukoče pa kočenje više nije toliko pouzdano. Bilo kakve rukavice pomažu, ali su tim bolje ako su otporne na vjetar, vodonepropusne i što duže, tako da pokrivaju ručni zglob i preklapaju se s rukavom od jakne.
Toliko o opremi, a sada o trikovima! Naše tijelo se prilagodi na niske temperature ako si damo dovoljno vremena i ako se zagrijavamo kretanjem, što je sasvim dovoljno da na biciklu bude ugodno. Međutim, to navikavanje traje par minuta pa je osjećaj hladnoće u početku najjači. Jednostavan koristan savjet je oblačenje jakne par minuta prije izlaska van na hladnoću. Time se akumulira malo topline što pomaže premostiti period zagrijavanja. Kad stignemo do odredišta, ako smo na putu baš jako promrzli, možemo napraviti suprotno: minutu-dvije uživati u dodatnoj toplini prije skidanja jakne, šala, kape…
Ono što svakako treba izbjegavati je provođenje mnogo vremena u mirovanju na hladnom prije vožnje. Šetnja s prijateljima po gradu u onoj posebnoj prednovogodišnjoj atmosferi, udisanje svježeg zraka, protezanje nogu – sve je to jako lijepo, ali nakon pola sata stajanja na otvorenom možemo se prilično pothladiti pa vožnja biciklom kući nakon toga postane nepotrebno teža. Trik je u tome da minutu prije sjedanja na bicikl ipak malo protegnemo noge i pojačamo rad srca: par čučnjeva ili gore-dolje po najbližim stepenicama će biti dovoljno da nas poštedi osjećaja hladnoće.
Kad je tlo pokriveno snijegom i ledom, potreban je veći oprez zbog proklizavanja. Treba izbjegavati naglo skretanje, kočenje, ubrzavanje i sl. Grublje gume bolje “drže” na snijegu nego glatke, a bolje je i da su slabije napumpane (donja granica na deklaraciji) kako bi imale veću dodirnu površinu i manje tonule u snijeg. Zimi se uglavnom koči stražnjim kotačem: o prednjem kotaču ovisi stabilnost pa on ne smije proklizati. Ako se pak nađete u potpuno zaleđenoj zoni, nije loša ideja privremeno spustiti visinu sjedala kako bi se u svakom trenutku mogli dočekati na noge ako vam kotač ipak prokliže.
Ovih par smjernica sasvim su dovoljne da bi vožnja do -5 °C bila ugodna, a i vožnja do ekstremnih -20 °C moguća. Prema osobnom iskustvu, noćno kupanje na moru usred ljeta obično je hladnije nego dobro pripremljena vožnja biciklom kroz gradske parkove, dok se jutarnji mraz topi, a novi dan – kratak, kakvi su već dani u to doba godine – podastire nove prilike i mogućnosti…
[Prilagođeno, dopunjeno i prevedeno engleskog s dozvolom autora, izvorni tekst na regoču.]
