Bicikliranje s djecom

    Odrasli ljudi vole i koriste bicikl zbog jedne ili više prednosti: brzina, fleksibilnost, ekologija, troškovi, zdravlje, osjećaj slobode. Djeca još nisu svjesna problema zagađenja, energije i prometnih gužvi, ali se očekuje da će ti problemi vremenom postati još izraženiji. Dodatni razlog da se zbog male djece ne odreknemo bicikla nego naprotiv, da ih od malena naviknemo na to divno vozilo i uživamo u vožnji s njima. Nekoliko tema u nastavku pomoći će u tipičnim pitanjima koja se tiču vožnje s najmlađima.

    Dječje sjedalice

    Djecu je moguće voziti na biciklu u dječjim sjedalicama ako mogu samostalno stabilno sjediti. Iako djeca obično počinju sjediti u dobi od 6 mjeseci, pravo vrijeme za početak vožnje na biciklu je najčešće ipak 9-12 mjeseci. Dobra dječja sjedalica je visoka do glave, ima štitnike sa strane za ruke, podesiva hvatišta za noge koje se mogu sigurno vezati da ne upadaju u žbice kotača i dijete je u njima sigurno vezano. Sjedalice se obično rade za djecu do 20 ili 22 Kg, rijetko do 25 Kg. Preporuka je kupiti sjedalicu što veće nosivosti, jer djeca brzo rastu, i ne prelaziti to ograničenje.

    Neke sjedalice imaju mogućnost podešavanja nagiba naslona, što nije loše, jer djeca, pogotovo manja, često zaspu u vožnji. Preporuka je odabrati sjedalice koje se lako skidaju i stavljaju (neke se mogu skidati i djelomično).

    Sjedalice su uglavnom pravljene za montažu na najsigurnije mjesto: iza vozača. Postoje i jednostavne sjedalice za okvir bicikla koje nisu toliko sigurne pa ih ne preporučujemo. Prilikom izbora sjedalice svakako dođite s biciklom i povjerite mogućnost montaže na vaš bicikl i sigurne vožnje: sjedalice mogu ući u prostor okretanja pedala, naročito ako vozač ima duže stopalo.

    Prilikom montaže sjedalice na bicikl treba se pažljivo držati uputa. Ako niste vični majstorskim poslovima, obratite se servisu za bicikle da to učini umjesto vas. U svakom slučaju savjetujemo test prije nego stavite dijete u sjedalicu: provozajte se malo oštrije s teretom dvostruko težim od djeteta (cigle, kanister vode). Ako sve bude u redu, sjedalice su spremne za vaše dijete.

    Optimalna visina sjedala na biciklu ne omogućuje brz i siguran kontakt s podlogom. Ako niste vrlo vješti na biciklu, predlažemo da sjedalo spustite nešto niže kad vozite dijete: bicikl je teži i nestabilniji pa trebate biti sigurniji.

    Ako prevozite bicikl na krovu automobila trebate skinuti sjedalicu, ili barem njezin veći dio. U ljetnim vrućinama plastika sjedalica postane mekša, a otpor zraka može stvoriti velike sile koje mogu oštetiti i deformirati sjedalicu i znatno povećati potrošnju goriva. Ako sjedalica ipak ostane na krovu, jer u auto mora stati još mnogo toga, brzina ne bi trebala prelaziti 90 Km/h (120 Km/h ako je ostao samo donji dio sjedalice).

    Dječje kacige

    Zaštitne kacige mogu znatno smanjiti ozljede glave kod eventualnih biciklističkih nesreća. Zakonska regulativa se razlikuje od države do države, u Hrvatskoj je nošenje kaciga na biciklu obvezno za djecu do 16 godina.

    Danas sve kacige koje se prodaju moraju biti atestirane, što je obično pokazano naljepnicom s unutrašnje strane kacige. Nije se potrebno izlagati prevelikom trošku očekivajući da će to značiti i bolju zaštitu.

    Kacige za malu djecu su dublje na zatiljku, da bolje štite osjetljivu dječju glavicu.

    Veličina kacige treba biti takva da može stajati čvrsto uz glavu: kaciga se ne smije klimati nego se pomiče zajedno s glavom. Kaciga treba biti čvrsto pričvršćena i zakopčana ispod brade, trake podešene da su sve dobro zategnute. Prednji dio kacige mora pokrivati čelo. Prirodna želja roditelja je da kaciga može „rasti s djetetom“. Modeli koji imaju podesiv plastični obruč oko glave imaju veću mogućnost podešavanja uz zadržavanje kvalitetne zaštite.

    Djeca nerado nose kacige, jedan od razloga je vrućina. Zato je preporučljivo da kacige imaju što više otvora za prozračivanje. Dobro je da je na otvorima mrežica, kako kroz njih u vožnji ne bi ulazili insekti. Djeca lakše podnose nošenje kacige ako im se sviđa dizajn (bogat izbor prilagođen djeci) i ako roditelji pokažu primjerom. Obratite pažnju da prilikom kopčanja kacige ne uštipnete djetetu kožu ispod brade. Bolje kacige imaju na mjestu kopče komad tkanine da to spriječi.

    Kaciga štiti na način da prilikom nesreće preuzme na sebe dio energije udarca: materijal u kacigi se pritom deformira. To znači da kacigu nakon nesreće treba zamijeniti, čak i ako na njoj nema vidljivih znakova oštećenja. Materijal u kacigi vremenom gubi svoja svojstva, tako da kacigu treba zamijeniti nakon nekog vremena, prema deklaraciji proizvođača, ne duže od 5 godina. Visoke temperature (npr. autu koji je ljeti parkiran na suncu) mogu trajno oštetiti kacigu i uništiti joj zaštitna svojstva.

    02

    Dječji bicikli

    Djeca već u najranijoj dobi mogu početi otkrivati prednost vožnje nad hodanjem. Postoje različita dječja vozila (autići, trokolice, traktori, ..)  koji se pokreću pedalama i na kojima djeca mogu od malena steći osjećaj pedaliranja i kretanja. Za početak dobro dođu modeli sa štapovima da roditelj po potrebi preuzme kontrolu ili vrati umorno dijete kući.

    Nakon toga, na redu su bicikli, za početak s pomoćnim kotačima, i u veličinama koje se dobro prilagođavaju raznim uzrastima. Veličina dječjih bicikala ugavnom je određena veličinom kotača, a standardni promjeri su 8“, 10“, 12.5“, 14“, 16“, 18“, 20“ i 24“.  Bicikli do 16“ se rade s pomoćnim kotačima, često su oslikani ili opremljeni u dječjem stilu kao igračke, a od 20“ na više se već prave kvalitetniji bicikli s mjenjačem brzina (za početak je bolji tip “grip shift“ – onaj koji se okreće na volanu), poput bicikala za odrasle.

    Bicikli mogu donekle rasti s djetetom, tako da nije potrebno prolaziti kroz sve veličine nego se može preskakati po jedna. Unatoč tome, djeca trebaju promijeniti 3-4 veličine bicikla dok ne odrastu, što nije mali trošak. Uštede nije dobro tražiti u kupovini što jeftinijeg novog bicikla: jeftini modeli su uglavnom nakićene igračke koje se jedva voze i brzo kvare bez mogućnosti održavanja. Mnogo je bolje kupovati (ili nasljeđivati od braće, sestara, rodbine i prijatelja) kvalitetne rabljene bicikle preko kojih može proći mnogo djece, i koji će dobro voziti i imati dobre kočnice.

    Oprema

    Djeca vole odmalena imati na biciklu sve što imaju i veliki.

    Dobro ih je navikavati na zvono, rukavice (ovisno o godišnjem dobu), čuturicu, rasvjetu. Ako se krene na duže izlete, dobro je imati biciklistčke podstavljene gaće. Biciklistička majica nije potrebna, ali joj se djeca često vesele. Brzinomjer je često dodatna motivacija, ali nije preporučljiv za malu djecu koja zbog njega prestanu gledati ispred sebe.

    Provozavanje na 2 kotača

    Djeca najčešće provoze na dva kotača između 5 i 7 godina. Forsiranje da se to postigne prerano može biti frustrirajuće i postići suprotni efekt. Ali ne treba niti odugovlačiti da se navika vožnje na 4 kotača ne bi previše ukorijenila.

    Svi mi vozimo bicikl potpuno automatski i nismo svjesni kako to radimo. Dobro je da osvijestimo činjenicu da bicikl s 2 kotača vozimo drugačije nego s 4 i da znamo da djeca moraju usvojiti tu promjenu (iako im to najčešće nema smisla objašnjavati: u toj dobi se lakše uči motorički). Za razliku od auta, biciklom ne upravljamo tako da okrećemo volan nego tako da naginjemo bicikl što izaziva da se volan „sam“ zakrene na istu stranu. Bicikl na 4 kotača se ne može naginjati nego njime upravljamo jednako kao autom: zakrenemo volan, a bicikl se ne naginje. Ako na isti način – okretanjem volana – pokušamo skrenuti bicikl na 2 kotača, dogodit će se da će se bicikl nagnuti na suprotnu stranu i past ćemo na vanjsku stranu zavoja.

    Prije nego dijete počnemo učiti vožnju na 2 kotača dobro je da ima razvijenu ljubav prema biciklu i naviku vožnje. Kad dijete stekne spretnost u vožnji s pomoćnim kotačima, podesite ih tako da budu oko 2 cm odignuti od podloge. Dijete treba naučiti u vožnji prebacivati težište tako da je bicikl naslonjen malo na lijevi, malo na desni pomoćni kotač. Nakon toga treba postići faze balansa:  nekoliko sekundi držati ravnotežu bez da pomoćni kotači dodiruju podlogu i te faze treba produžavati.

    Sad je sve spremno da se pomoćni kotači skinu s bicikla. Ovo je rizična faza i treba inzistirati na kacigi i spustiti sjedalo tako da noge mogu petom stati na podlogu. Preporučljivo je imati rukavice, a nije greška ni komplet štitnika za koturaljke.

    Dijete sada treba usvojiti održavanje ravnoteže na dva kotača, što je teško raditi istovremeno s održavanjem pravca. Zato je preporučljivo po mogućnosti naći velik prostor, idealno: veliko prazno parkiralište. Kad se stekne sigurnost na širokom prostoru onda se može vratiti na stazu.

    Za početak treba vježbati odgurivanje i zadržavanje ravnoteže. Ako imate priliku, dobar je teren s vrlo laganom nizbrdicom. Na tržištu postoje i „specijalni“ modeli bicikala za ovakvu vježbu. To nije loše, ali nema nikakve potrebe za tim: takav bicikl možete napraviti tako da običnom biciklu skinete pedale (ali ni to nije nužno, osim ako se dijete udara u pedale i ova faza traje dugo).

    Kad dijete uspije dobro održavati ravnotežu s odgurivanjem, vrijeme je da tu ravnotežu pokuša istovremeno s vrtnjom pedala. Sada možete pridržavati dijete, prvo čvršće (oba ramena) pa sve manje (jedno rame, dva rukava od majice) dok dijete ne usvoji stabilnost i samostalnost. Djetetu je motivirajuće da ga se u dogovoru pusti par sekundi pa onda opet prihvati i da se ta vremena produžuju. Iznenadno puštanje bez dogovora obično izaziva strah i ljutnju. Kad dijete provozi samo, dobro je neko  vrijeme hodati uz njega dok ne stekne sigurnost.

    Potrebno je uvježbati zaustavljanje prije nego dijete pustite samo. Djeca obično instinktivno prerano skinu noge s pedala pa ih onda izudaraju pedalama prije nego stanu. Treba ih naučiti da noge stoje na pedalama dok se bicikl skoro sasvim ne zaustavi.

    Zadnje i najteže što treba naučiti je samostalni polazak. Tu lekciju je najlakše za početak svladati na laganoj nizbrdici i nakon što se uvježba napraviti i na ravnom, a jednom kasnije i na uzbrdici.

    Preporučljivo je da vježbe traju 45 min do 1h. Djeca se znatno razlikuju u spretnosti i u brzini napredovanja, neki će provoziti već prvi dan, a nekima će trebati 3-5 dana za redom.

    Vožnje s djecom

    Zdravi ciljevi za vožnju s djecom su zajedničko ugodno vrijeme, boravak u prirodi, zdravlje i razvoj djece. Nije cilj stići što prije ili što dalje.

    Kad vozite malu djecu u sjedalicama pazite da vas ne zavara vaš osjećaj ugodne temperature. U svježijim danima im može biti hladnije nego vama jer se ne kreću, a u toplim ljetnim danima prevruće jer se u vašoj zavjetrini ne hlade. Mala djeca često zaspu u sjedalicama, kao i u kolicima. Takve vožnje bi trebalo ograničiti na sat vremena.

    Kad djeca voze samostalno uz vas najvažnije je birati rute bez prometa. To će u hrvatskoj stvarnosti najčešće značiti kombinacija biciklističkih staza (tamo gdje ih ima), cestica s neznatnim prometom, makadamskih šumskih puteva i pločnika. Vožnja bicikla pločnikom nije dozvoljena, ali se djeci tolerira obzirom da ne smiju voziti po cesti.

    Dok djeca ne steknu sigurnost, vozite polako i budite sa svojim biciklom između njih i ceste. Dobro je u dogovoru s djecom uvježbati zaustavljanje na upozorenje „pazi auto“ i prije nego se pojavi konkretna potreba. Kad djeca postanu samostalnija neka usvoje praćenje prometa na cesti, provjeru dolaska auta iz pokrajnjih ulica na križanjima i slično. Upoznajte djecu s prometnim pravilima, opasnostima i solidarnim odnosima u prometu.

    Kad putujete s djecom pazite da imate sa sobom alat i rezervne gume za sve bicikle, dovoljno vode, rezervnu odjeću i nešto hrane. Provjerite kako se djeca drže na biciklu (da nisu pogrbljena), jesu li  leđa oko kojih struji zrak obučena. Uzmite u obzir da su dječji bicikli najčešće nekvalitetniji i mnogo teži za vožnju i pustite djeci da odrede tempo kojim mogu voziti.

    Neki pravci po Zagrebu prikladni za vožnju s djecom:

    • Novi Zagreb, Bundek
    • Maksimir, Maksimirska, Gojka Šuška, Kolakova
    • Savski nasip, Jarun
    • Heinzelova – Radnička – jezera Savica Šanci
    • Radnička – Črnkovečka – Petruševec – Domovinski most – Savski nasip (nizvodno) – Šćitarjevo (po želji i dalje sve do Siska)
    • Domovinski most – Savski nasip (uzvodno) – Mičevec – Zračna luka – Velika Gorica

     

    Biciklistička karta Zagreba: http://sindikatbiciklista.hr/interaktivna-karta/

    Karte okolice Zagreba http://www.tzzz.hr/kroz-zupaniju/biciklisticke-karte/

     

    Preporučljivo je da sami isprobate rute prije nego na njih krenete s djecom.

    Opće napomene za sigurnu vožnju bicikla potražite u priručniku za početnike “Zagrebiciklin“.

    U nedostatku dobrih mogućnosti za prijevoz bicikla vlakom, često će dobar izbor biti bicikl + auto. Na tržištu postoje brojna kvalitetna rješenja za sve aute i bicikle. Krovovi svih auta s lakoćom podnose 4 bicikla, a postoje i brojne druge mogućnosti.

    Za one koji žele malo više

    Ako se oduševljavate dužim izletima i putovanjima biciklom, a postoji rizik da djeca ponekad više žele nego mogu, i tu postoje dobra rješenja.

    Prikolica s vlastitim pogonom omogućuje da dijete doprinosi koliko može, a po potrebi mu odrasla osoba može manje ili više pomoći. Postoji i fleksibilnija varijanta s nosačem, pri kojoj se ista stvar napravi s običnim dječjim biciklom, a veće dijete može koristiti i tandem.

    bela

    Autor: Davorin Belamarić, 2014.